1

Poslovni broj: 27 Gž Zk-333/2020-2

 

Poslovni broj: 27 Gž Zk-333/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja H-A. d.o.o., Z., OIB: ..., protiv protustranke H. A.-A. B. d.d., Z., OIB: ..., radi upisa prijenosa fiducijarnog vlasništva na nekretninama fiducijarnog vlasnika, povodom žalbe zainteresirane osobe D. C. iz Z., OIB: ... zastupanog po punomoćnici J. M., odvjetnici u Z. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Z-3497/2020-8 od 10. veljače 2020., dana 25. studenoga 2020.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba zainteresirane osobe D. C. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Z-3497/2020-8 od 10. veljače 2020.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan prigovor zainteresirane osobe D. C. i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta istog suda poslovni broj Z-20353/2015 od 14. veljače 2017. Točkom II. određeno je brisanje zabilježbe izjavljenog prigovora D. C. na rješenje o upisu poslovne oznake Z-20353/2015 upisane pod brojem Z-12980/2019 na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 6636 k.o. S., etažnom vlasništvu E-1 pobliže opisanoj u navedenoj točki. Točkom III. izreke naložena je provedba tog rješenja.

 

              Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija zainteresirana osoba D. C. (dalje: žalitelj) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog radi prijenosa založnog prava, podredno preinačiti pobijano rješenje i odbaciti predmetni prijedlog.

 

              Predlagatelj i protustranka nisu odgovorili na žalbu.

 

              Žalba žalitelja nije osnovana.

 

              Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta istog suda poslovni broj Z-20353/2015 od 14. veljače 2017., temeljem ugovora o ustupu tražbine od 29. svibnja 2014., na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 6636 k.o. S., 23/100 dijela čkbr. 509/4 kuća 8b u Ulici ... i dvorište površine 620 m2 povezano s vlasništvom posebnog dijela (etažno vlasništvo E-1) dvoetažni trosobni stan u potkrovlju i na galeriji potkrovlja ukupne neto korisne površine 111,05 m2 (narančasta boja) oznake S1 u vlasništvu H. A.-A.-B. d.d. uz zabilježbu da je prijenos vlasništva obavljen radi osiguranja tražbine, dopušten prijenos vlasništva uz zabilježbu da je prijenos vlasništva obavljen radi osiguranja tražbine sa imena dosadašnjeg nosioca tog prava H. A. A. B. d.d. za korist H-A. d.o.o. Prigovor žalitelja na navedeno rješenje zemljišnoknjižnog referenta, prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu čl. 108. st. 1. i čl. 107. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013 i 108/2017 - dalje: ZZK) u vezi čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – pročišćeni tekst – dalje u tekstu: ZV) i čl. 81. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO), ocjenjuje neosnovanim zaključivši da su ispunjenje sve opće i posebne pretpostavke (iz čl. 40., 43., 44., 52. i 54. ZZK) za zahtijevani upis jer je ugovor o ustupu tražbine od 29. svibnja 2014. valjana tabularna isprava za prijenos fiducijarnog vlasništva u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO i protustranka H. A.-A. B. d.d. je u trenutku zaprimanja prijedloga za prijenos fiducijarnog vlasništva bila uknjižena u zemljišnoj knjizi kao vlasnik uz zabilježbu da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine (fiducijarno vlasništvo). Navode prigovora žalitelja da nije dao pristanak za fiducijarni prijenos prava vlasništva, prvostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 82. st. 2. ZOO-a, ocijenio irelevantnim za ovaj predmet i provedbu zahtijevanog upisa.

 

              Žalitelj u žalbi sadržajno u cijelosti ponavlja navode prigovora, te ističe da nikada nije zaprimio rješenje kojim se dopušta prijenos fiducijarnog vlasništva te da samo zakonita dostava može za sobom povlačiti procesne posljedice. Navodi da je pobijano rješenje proturječno samo sebi i razlozima rješenja kao i ispravama priloženim spisu jer je prvostupanjski sud odlučujući suprotno odredbi čl. 107. ZZK odbio pravilno primijeniti odredbu čl. 108. ZZK, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, koje je postupanje dovelo do pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U prilog svojih tvrdnji u žalbi citira sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske i županijskih sudova.

 

              Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju u okviru istaknutog žalbenog razloga, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje u tekstu: ZPP), a koji se Zakon u zemljišnoknjižnim predmetima primjenjuje temeljem čl. 91. st. 1. ZZK-a jer suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pobijano rješenje obrazložio jasnim, valjanim i dostatnim razlozima te razlozi o odlučnim činjenicama imaju uporišta u stanju spisa i nisu proturječni ispravama priloženim u spis. Ispitujući pobijano rješenje osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 91. st. 1. ZZK, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupku a na koje pazi po službenoj dužnosti. Navodi žalbe žalitelja da nije zaprimio rješenje kojim je određen prijenos fiducijarnog vlasništva proturječni su stanju spisa te ih ovaj sud ocjenjuje neosnovanim obzirom da je žalitelj protiv rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta izjavio prigovor, kao i žalbu protiv pobijanog rješenja, a što jasno upućuje na zaključak da su mu dostavljena oba pobijana rješenja te mu omogućeno izjavljivanje pravnih lijekova u svrhu zaštite njegovih prava i interesa.

 

              Uvidom u stanje spisa ovaj sud utvrđuje da je na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 6636 k.o. S., suvlasnički dio 23/100, etažno vlasništvo E-1 kao vlasnik upisana H. A. A. B. d.d. uz zabilježbu da je prijenos vlasništva obavljen radi osiguranja tražbine. Ugovorom o ustupu tražbine od 29. svibnja 2014., sklopljenim između H. A. A. B. d.d. kao cedenta i H-A. d.o.o. kao cesionara kod javnog bilježnika M. J. u obliku javnobilježničkog akta poslovni broj OV-1420/2014-2, H. A. A. B. d.d. ustupila je svoju tražbinu koja proizlazi iz ugovora o kreditu broj 104/2002 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina ovjerenom po javnoj bilježnici G. F. pod brojem OU-707/2002 i ugovora o kreditu broj 243/2002 dodatnom zabilježbom na već prenesenom vlasništvu nekretnine ovjerenom po javnoj bilježnici G. F. pod brojem OV-1184/2002 predlagatelju, te je čl. 3.1. i čl. 5.3. ugovora predlagatelj ovlašten ishoditi uknjižbu prijenosa prava fiducijarnog vlasništva u zemljišnoj knjizi.

 

              Prema odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a prema odredbi čl. 81. st. 1. tog Zakona, s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, pravo iz ugovora s jamcem, pravo na kamate, ugovornu kaznu i sl. Odredom čl. 82. st. 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

 

Odredbom čl. 319. ZV-a propisano je da prijeđe li na bilo kojem pravnom temelju tražbina osigurana založnim pravom na drugu osobu, na nju je time ujedno prešlo i založno pravo bez posebnog pravnog temelja za to i bez posebnoga načina stjecanja, osim ako je što drugo bilo određeno, dok je odredbom čl. 297. st. 2. ZV-a propisano što je određeno za založno pravo primjenjivat će se na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe, ako zakonom nije što drugo određeno.

 

              Ugovorom o ustupu tražbine prenesena je tražbina i pravo fiducijarnog vlasništva radi osiguranja te tražbine sa H. A. A. b. d.d. na predlagatelja, pa je stoga prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava udovoljio prijedlogu predlagatelja i dopustio zahtijevani upis, te žalbenim navodima žalitelja nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.

 

Sudska praska na koju se poziva žalitelj, citirajući je žalbi, nije primjenjiva na ovaj konkretan predmet, obzirom da se ta sudska praksa odnosi na ovršne predmete, čiji su činjenični supstrati potpuno različiti od činjeničnog supstrata ovog konkretnom predmeta.

 

              Slijedom navedenog valjalo je primjenom čl. 128. st. 3. ZZK-a žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje.

 

U Varaždinu, 25. studenoga 2020.