- 1 -              Revd 1501/2020-2

Broj: Revd 1501/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d.d. u stečaju, S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., protiv tuženika M. J. iz J. d., R. S., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., radi utvrđenja nepostojanja tražbine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-311/2018-2 od 12. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-284/13 od 1. lipnja 2018., u sjednici održanoj 25. studenoga 2020.,

r i j e š i o   j e:

Dopušta se revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž R-311/2018-2 od 12. ožujka 2020., zbog pravnog pitanja:

Na temelju kojih propisa se utvrđuje mjerodavno materijalno pravo u sporu koji je pokrenuo, kao stečajni dužnik - poslodavac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, koji osporava postojanje tražbina radnika iz radnog odnosa, radi utvrđenja nepostojanja tih tražbina, koji radnik ima prebivalište u Republici Sloveniji, gdje se rad i obavljao, u situaciji kada je osporena tražbina nastala, te kada je stečajni postupak pokrenut, prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, odnosno ima li mjesta u toj situaciji primjeni Uredbe Vijeća br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku ili Uredbe Europskog parlamenta i vijeća br. 593/2008 o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I)?

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-311/2018-2 od 12. ožujka 2020., zbog tri pravna pitanja koje drži važnima za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ukazujući, kao razlog važnosti tih pitanja posebice na promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom Europske unije i spornost njegove temporalne primjene u konkretnom slučaju za određivanje mjerodavnog materijalnog prava.

Na prijedlog nije odgovoreno.

Postupajući stoga prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da je naznačeno pravno pitanje u izreci ovog rješenja važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Predmet spora je utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine tuženika kao stečajnog vjerovnika u iznosu od 304.944,04 kn (s osnova naknade plaće i regresa), a koju tražbinu je tuženik kao stečajni vjerovnik prijavio u stečajnom postupku koji je otvoren nad tužiteljem kao stečajnim dužnikom, i koju je tražbinu stečajni upravitelj tužitelja osporio.

Trećepostavljeno pitanje tuženika, koje se u bitnom svodi na pitanje označeno u izreci ovog rješenja, odnosi se na primjenu ratione temporis Uredbe Vijeća broj 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku, na temelju koje je utvrđeno mjerodavno pravo prilikom donošenja pobijane presude, a u situaciji kada je stečajni postupak nad tužiteljem pokrenut prije nego je Republika Hrvatska stupila u Europsku uniju 1. srpnja 2013. Navedeno pitanje je važno za odluku u konkretnom slučaju, ali i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a o tom pitanju revizijski sud još nije izrazio pravno shvaćanje.

Međutim, preostala dva pitanje u prijedlogu tuženika, koje se odnose na utvrđivanje mjerodavnog prava u situacijama kada radnik rad obavlja ili ga je obavljao u jednoj državi članici Europske unije, a poslodavac se nalazi u drugoj državi članici Europske unije, nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da odgovor na ovako postavljeno pitanje nije odlučan za odluku u ovom sporu, jer se u konkretnom slučaju radi o pokrenutom stečajnom postupku (a i obavljenom radu tuženika kao radnika za tužitelja kao poslodavca, na čemu tuženik zasniva svoje potraživanje u stečajnom postupku) prije pristupanja Republike Hrvatske u članstvo Europske unije pa u odnosu na to pitanje tuženika nisu ispunjeni propisani uvjeti za dopuštenje revizije.

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i st. 6. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. studenoga 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.