Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20 000 Dubrovnik

Poslovni broj: 40 K-56/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Dubravki Đivanović, uz sudjelovanje
Krstinje Jović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B.
po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pod poslovnim brojem K-DO-
od . godine, koja je u Općinskom sudu u Dubrovniku zaprimljena

. godine, radi kaznenog djela iz članka 235. st. 1. Kaznenog zakona
("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), nakon
javne rasprave održane na ročištima , , i
zaključene na ročištu dana . godine, koje ročište je održano u prisutnosti
zamjenika općinskog državnog odvjetnika Ante Vetme, optuženika S. B., i
braniteljice optuženika odvjetnice A. B. iz D., dana .
godine, u nazočnosti odvjetničke vježbenice sa položenim pravosudnim ispitom u ODO u
Dubrovniku, Zrinke Žeravice, a u odsutnosti uredno obaviještenih optuženika S.
B. i braniteljice optuženika A. B. objavio je i

p r e s u d i o j e

Optuženik: S. B., OIB: , sin P., rođen . u D., s prebivalištem u Č., M. , državljanin R. H.,
inženjer poslovne informatike, umirovljenik, srednjeg imovnog stanja, rastavljen, otac jednog
djeteta, sa završenom SSS.

k r i v j e

što je dana ., oko sata, u C., P. T. bb, na parkiralištu
pored caffe bara S., a nezadovoljan jer je P. M. svojim vozilom marke W. ….,
registracijske oznake i broja zagradio njegovo vozilo, i u nakani oštećenja,





2 Posl broj: 40 K-56/2019

udarcima slomio prednji desni far i oštetio retrovizor na vozilu P. M., oštetivši na takav način imenovanog za iznos od 4.774,00 kuna,

dakle, oštetio tuđu stvar,

pa je time počinio kazneno djelo protiv imovine oštećenje tuđe stvari, opisano i
kažnjivo po čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona, (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15,
61/15, i 101/17 dalje u tekstu: KZ/11).

Na temelju odredbe čl. 235. st. 1. KZ/11, optuženik S. B. se za kazneno

djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11,
o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

Temeljem odredbe članka 56. KZ/11 optuženiku S. B. se izriče

UVJETNA OSUDA

Tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci prema optuženiku
S. B. neće izvršiti ako u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno
djelo.

Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 nalaže se optuženiku S.
B. posebna obveza da u roku od 1 (jednog) mjeseca, od dana pravomoćnosti ove
presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećeniku P. M.
uplati iznos od 4774,00 kn (četiritisućesedamstosedamdesetčetirikune).

Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti
izvršenje izrečene kazne optuženiku ukoliko isti u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana
pravomoćnosti ove presude ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri određenu posebnu obvezu
popravljanja štete oštećeniku P. M..

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br.
152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13,145/13, 152/14, 70/17, 126/19 dalje u tekstu:
ZKP/08) oštećenom P. M. dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 4774,00
kune (četiritisućesedamstotitinasedamsdesetičetirikune) te se nalaže optuženiku S.
B. da isti iznos plati oštećeniku P. M. u roku od 1 (jednog) mjeseca od
pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, dok se oštećenik s preostalim dijelom
imovinsko-pravnog zahtjeva u iznosu od 2930,00 kune (dvijetisućedevestotridesetkune),
upućuje u parnicu

Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne
novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 dalje u
tekstu: ZKP/08), troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točka 1- 8.
ZKP/08, od kojih paušalna svota iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, iznosi 500,00 kn
(petstotinakuna), padaju na teret optuženika S. B. koji je te troškove dužan
podmiriti u roku od 15 dana, od pravomoćnosti ove presude a pod prijetnjom ovrhe uplatom
na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN HR HR1210010051863000160,



3 Posl broj: 40 K-56/2019

poziv na broj primatelja (opis plaćanja: troškovi u predmetu 40 K-), dokaz o uplati dostaviti ovom Sudu.

Obrazloženje

Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovom sudu protiv
optuženog S. B. iz Č., M. , optužnicu pod brojem K-DO- od

. godine, radi kaznenog djela iz članka 235. st. 1. KZ/11.

Optužnica je potvrđena rješenjem ovoga suda posl. br. 6 KOV - od .

Upitan na raspravi kakvo je njegovo očitovanje o optužbi, optuženi S.
B. je izjavio kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret
optužnicom ODO u Dubrovniku, te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka i
da će odgovarati samo na pitanja svoje braniteljice.

U dokaznom postupku provedeni su dokazni prijedlozi optužbe te su ispitani
svjedoci oštećeni P. M., svjedok A. B.. Također provedeni su dokazni
prijedlozi obrane te je ispitana svjedokinja M. R..

Nije proveden dokazni postupak ispitivanja svjedokine I. R. budući je obrana odustala od tog dokaznog prijedloga.

Sud je temeljem članka 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 odbio prijedlog obrane da se izvrši
uvid u medicinsku dokumentaciju optuženika koju se obrana obvezuje dostaviti sudu u roku
od 3 dana, i da se provede medicinsko vještačenje na okolnost da okrivljenik nije fizički bio u
mogućnosti namjerno oštetiti retrovizor na način kako mu se to optužnicom stavlja na teret jer
je sud našao da su do tada provedenim dokazima utvrđene u odnosu na predmetni događaj sve
relevantne činjenice važne za donošenje odluke.

Na kraju dokaznog postupka prije ispitivanja optuženika pročitan je i pregledan
izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list spisa 27 i list spisa 71).

Svjedok oštećeni P. M. je izjavio suglasno kao na zapisniku o
ispitivanju svjedoka pred Općinskim državnim odvjetništvom u Dubrovniku od , g. Dodaje da je konkretne zgode u društvu sa gosp. B. i M. bila jedna
ženska osoba koju ja ne poznaje i ta ženska osoba je vidjela broj njegovog mobitela iza
vjetrobranskog stakla i ispričala mu se da nisu vidjeli prethodno broj. Ta ženska osoba je
držala gosp. B. i smirivala ga.

U svom iskazu svjedok P. M. je izjavio da je dana . g. oko
sati došao u C. i parkirao svoje vozilo marke . reg. Oznake DU
na parking pored caffe bara S., s tim da je svojim vozilom zagradio jedno parkirano
vozilo. Međutim, na tom parkingu se vozila uvijek parkiraju u dva reda, s tim da ona vozila
koja se dulje ne miču su parkirana bliže zidu, a vozila kojima se ide u parkirana do njih, pa se
tako i on parkirao, ali je na vidljivom mjestu na svom automobilu ostavio broj mobitela, kako
bi ga vlasnik tog vozila, ukoliko se namjerava micati mogao pozvati da mu oslobodi put.



4 Posl broj: 40 K-56/2019

Otišao je u obližnji restoran D. i tamo bio na večer, kada je u jednom trenutku tuda
prošao njemu poznat A. B. koji mu je rekao da mu S. B. lomi auto.
Odmah je otišao do automobila i tamo vidio S. B. i N. M. koji su bili
vidno alkoholizirani, te ga je S. B. počeo vrijeđati govoreći mu da je mu je on
slomio auto, da što se ima tu parkirati.S. se čak htio i fizički obračunati s njim, dok je
N. M. smirivao situaciju govoreći da mu nije ništa slomljeno i da se preparkira. U tom
trenutku na tlu je vidio poklopac retrovizora dok nije vidio nikakva druga oštećenja, pa je,
kako bi izbjegao bilo kakav incident svoje vozilo preparkirao ispred restorana D..
Međutim, tamo ispred restorana je detaljnije pregledao vozilo i vidio je da mu je razbijen
prednji desni far, pa je odmah pošao do S. B. i N. M. koji su se još
nalazili na istom mjestu i pitao ih tko mu je slomio far. Na to mu je S. B. rekao
da ga je on slomio i tu je opet došlo do svađe. Kako nije htio nikakav sukob, a i N. M.
mu je rekao da će se sve srediti tu večer nije inzistirao na podnošenju nikakve prijave već je
slijedeća dva dana kontaktirao njih obojicu, ali su odbijali platiti štetu, a kada je rekao da će
sve prijaviti policiji, počeli su ga vrijeđati, prekinuo je svaki kontakt s njima i sve prijavio
policiji. Nije odmah zamijenio far, budući se nadao kako će oni tu štetu ipak platit, ali neki
dan kada je bila velika kiša voda je ušla u far i pokvarila mu cijelu elektroniku tako da je na
kraju bio prisiljen sam financirati popravak. Novi far je platio 4.770,00 kuna, popravak
elektronike 2.244,00 kuna te žarulju 690,00 kuna tako da je ukupno oštećen za 7.704,00 kuna
za koji iznos postavlja imovinsko pravni zahtjev-

Na upit tužitelja izjavio da od vremena davanja njegovog iskaza u ODO u Dubrovniku, pa do danas ga nije nitko kontaktirao vezano za nastalu štetu.

Na upit braniteljice optuženika da li je na podu bilo krhotina od fara i retrovizora
naveo je da nije jer je na faru bila jedna pukotina s jednog kraja na drugi dok je na retrovizoru
pukla jedna kopčica ali nije ni tražio naknadu štete za tu kopču na retrovizoru i morao je
promijeniti cijeli poklopac retrovizora iako je pukla samo ta kopča, ali naknadu štete za
retrovizor nije ni tražio niti tražio.

Optuženik nije imao pitanja svjedoku.

Svjedok A. B. je izjavio da je dana   .g., bio s majkom i nekim
majčinim gostima iz hotela na večeri u T. u C.. Kada su krenuli otpratiti majčine
goste vidio je das je vozilo P. M., kojeg poznaje od ranije, zagradilo vozilo gosp.
S. B., a kojeg također poznaje od ranije, kao i njegovo vozilo, žuti spaček, koji
zna od kako je bio mali. G.. S. je bio ljut i vidio je da je dlanom udario po retrovizoru
vozila P. M. i otpala je plastika sa retrovizora. Kada je otpratio goste krenuo je natrag
i vidio je u jednom kafiću P. M. te mu je rekao da pođe do vozila da ima problem.
Stao je sa strane u slučaju da dođe do kakvog sukoba između P. i S. da priskoči i da
razdvoji ih. Do sukoba nije došlo i otišao je. Tom prilikom, sjeća se da je tu bila neka žena ,
koju ne poznaje.

Na upit tužitelja iskazao je da je gosp. S. navedene zgode bio uznemiren. Na
daljnji upit tužitelja naveo je da koliko se sjeća vidio je da je gosp. S. udario samo po
retrovizoru.

Braniteljica i optuženik nisu imali pitanja svjedoku.

S obzirom na razlike u njegovom iskazu kojeg je dao pred policijskim istražiteljem na
zapisnik o ispitivanju svjedoka . g., svjedoku je predočen njegov iskaz dan

. g., kada je iskazao da je gosp. S. vikao te da mu je pokušao reći da se
smiri i tražio je broj mobitela P., ali ga nije imao i da je vidio da isti u nekoliko navrata
udara nogom po braniku P. auta, dok je na raspravi pred ovim sudom naveo da je,
koliko se sjeća S. udario dlanom po retrovizoru vozila P. M. i otpala je plastika,



5 Posl broj: 40 K-56/2019

nakon čega je svjedok iskazao da je iskaz u policiji davao .g., a sada je .g., i on se
ne sjeća ni što je jeo prije tri dana i on moli da ga se više ne poziva i išao bi ća, rekao je čega
se sjeća danas, a na predočenom zapisniku o ispitivanju svjedoka od . g., je
njegov potpis. Na upit tužitelja iskazao je da je prilikom ispitivanja pred policijskim
istražiteljem govorio istinu, govorio je što je vidio. Na upit braniteljice okrivljenika iskazao je
da je na raspravi pred sudom govorio istinu i ono što je vidio.

Tužitelj nije prigovorio iskazu svjedoka, dok je obrana navela da će se naknadno izjasniti o iskazu svjedoka.

Svjedokinja M. R. je iskazala da je dana ..g., bila na kupanju
sa S. B., V. R. i njenim sinom B., i po povratku sa kupanja,
već je bio mrak, dugo su bili na plaži, otišli su na piće u caffe bar S. u T.. Ona je prije
odlaska na plažu parkirala vozilo na parking kod caffe bara S. i to je dosta velik parking i
često se događa da se vozila parkiraju jedna iza drugih, da parking bude zakrčen. Nakon što
su popili piće otišli su do parkinga svi zajedno jer je ona trebala odvesti S. B.
kući i dolaskom na parking vidjeli su da je njeno vozilo bilo zagrađeno od nekog vozila bijele
boje, ne zna marku. S. je slučajno rukom zakačio lijevi retrovizor, lijevom rukom i
otpala je plastika sa retrovizora. Ona je podigla plastiku i namjestila je natrag na retrovizor.
Vratili su se do kafića S. da pitaju čije je vozilo koje je zagradilo njeno vozilo. Kako
nitko nije znao čije je vozilo vratili su se ponovo do vozila i čekali da se netko pojavi ili da
pitaju ljude koji prolaze da li znaju čije je vozilo. Nakon cca 5 do 10 min, pojavila su se dva
mladića i pitala u čemu je problem. Njeno vozilo je tada bilo oznaka budući je tada
živjela u M.. Ti mladići su rekli da su mislili s obzirom na reg. pločice da je tu vozilo
ostavljeno dulje, da su vlasnici iznajmili apartman i da se neće micati. Rekli su da su ostavili i
ceduljicu sa brojem telefona da se zovu u slučaju potrebe da se vozilo makne. Ona je tada
pogledala i vidjela je da je ceduljica na nezgodnom mjestu, naime ceduljica nije bila vidljiva
na vjetrobranskom staklu već je pala skroz te se trebalo nagnuti da se ista vidi. Ispričala se
tada tim mladićima, oni su pomakli vozilo i misli da su otišli na parking u blizini slijedećeg
kafića čije ime na zna, a ona je sa vozilom krenula odvesti S.,a I. i B. su otišli
pješice do stana koji je odmah iznad parkinga.

Na upit braniteljice iskazala je da su tom prilikom kada je S. zakačio za
retrovizor išli u kolonu, misli da je I. bila prva, B. ispred P., a S. i ona su išli
zadnji i S. je lijevom rukom koja ruka mu nema potpunu funkciju zakačio plastiku i ona
je istu podigla i vratila, budući joj se to događalo i na njenom vozilu te je znala da to nije
problem zakačiti ponovno na retrovizor. Na upit braniteljice navela je da ni S., a ni netko
drugi nije oštetio far na tom bijelom vozilu. Na daljnji upit braniteljice navela da je bilo
zagrađeno njeno vozilo, O. A. sive boje, tablica.

Optuženik nije imao pitanja svjedokinji.

Na upit tužitelja iskazala je da S. B. ima svoje vozilo, S. žute boje, a
na daljnji upit navela da taj dan nije bio sa svojim vozilom, ona ga je dovela i vratila. Na upit
tužitelja koliko je vremena prošlo od trenutka kada su vidjeli da je njeno vozilo zagrađeno pa
do trenutka kada su došla ta dva mladića koji su bijelim vozilom zagradili navodi da je prošlo
cca 20 min, a na daljnji upit da li su na neke načine, trubljenjem ili nekim drugim načinom
pokušali „dozvati“ osobu koja je zagradila njeno vozilo, navela je da su prvo pitali u S.
i kako im nitko nije znao reći čije je vozilo povratkom do vozila su pitali prolaznike koji su
išli u smjeru centra C., da li znaju čije je vozilo bijele boje koje je zagradilo njeno
vozilo. Na upit tužitelja navela je da poznaje osobu koja se zove N. M. i isti navedene
zgode nije bio tu na mjestu događaja. Na upit tužitelja navela je da nakon što je vidjela
ceduljicu nije pokušavala pročitati broj na ceduljici jer su ti mladići tada bili pored nje, a



6 Posl broj: 40 K-56/2019

ceduljica se je nalazila po sredini vjetrobranskog stakla na dnu i to na plastici prednjeg dijela
vozila.

Obrana nije imala primjedbi na iskaz svjedokinje, dok je tužitelj primjedbe iznio u
završnom govoru navodeći da se događaj dogodio na civilizirani način i bez ikakvih tenzija
kao to svjedokinja opisuje zasigurno P. M. ne bi lažno podnosio kaznenu prijavu i
A. B. lažno svjedočio.

Na kraju dokaznog postupka sud je, nakon što je pročitao izvod iz kaznene evidencije, ispitao
optuženika, te su pregledani i preslušani zapisnik o ispitivanju osumnjičenika S.
B. pred policijskim istražiteljima s elektronskim zapisom i snimkom od . g., (list spisa 9a12 i 15) i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika S. B.
s elektronskim zapisom i snimkom pred policijskim istražiteljem od . g.,
(list spisa 44-49).

Optuženik S. B. u svojoj obrani, a koju je iznio na kraju dokaznog
postupka, je naveo da su inkriminirane zgode I., B., M. i on bili na kupanju i
povratkom do vozila vidjeli su da je vozilo zagrađeno. Tom prilikom on je slučajno lijevom
rukom, koju ne može baš sto posto kontrolirati, zakačio retrovizor vozila koje ih je zagradilo i
isti je pao. M. je podigla plastiku retrovizora i vratila ju na svoje mjesto. Tu su čekali dva,
do tri minuta i kako nitko nije dolazio vratili su se u S. da provjere čiji je auto, ali nitko
nije znao čiji je auto. Vratili su se do vozila i došla su dva mladića. On nije vidio tu ceduljicu
s brojem, M. ju je vidjela, tek kad su oni rekli. B. i I. su otišli ća, a M. je vozilom
njega odvela.

Na upit braniteljice kako se je dogodilo da je zakačio retrovizor i kakve ozljede ruke ima
naveo je da je ranjen 1993. g. Dvije godine i 7 mjeseci bio je u bolnici, imao pet težih
operacija te i dan danas ne može podići šaku, ispraviti ruku. Na upit braniteljice naveo je da je
bilo zagrađeno M. vozilo O. A., onda je bila tablica. Na upit braniteljice naveo
je da poznaje N. M., ali on nije u to vrijeme bio tu. Na upit braniteljice naveo je da nije
oštetio nekakav far. Na upit braniteljice naveo je da je njega policija nakon ovog događaja
zvala cca 20-ak dana da da iskaz. Bio je u S. i po povratku majka, koja je tada bila živ, mu
je rekla da su mu policajci ostavili neki poziv.

Nakon provedenog dokaznog postupka cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa
ostalim dokazima sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik S. B.
počinio kazneno djelo iz čl. 235. st.1. KZ/11 u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci
presude.

Sud poklanja vjeru iskazima svjedoka A. B. i svjedoka oštećenika P.
M. budući su jasno, određeno i okolnosno opisivali inkriminirani događaj u dijelu u
kojem su mu nazočili, a njihovi iskazi su međusobno nadopunjujući i čine logičnu cjelinu.

Naime iz iskaza svjedoka P. M. neprijeporno proizlazi da je vozilom zagradio
jedno parkirano vozilo i otišao je na večeru u obližnji restoran D., te da mu je A.
B. rekao da mu S. B. lomi auto, a njegovim dolaskom do automobila
S. B. mu je uz vrijeđanje rekao da mu je on slomio auto, a na tlu je on vidio
poklopac retrovizora, dok nikakva druga oštećenja nije vidio pa je u cilju izbjegavanja
incidenta vozilo preparkirao ispred restorana gdje je detaljnijim pregledom svog vozila vidio
da mu je razbijen prednji desni far, a vrativši se odmah na mjesto događaja na njegov upit tko
mu je slomio far S. B. je rekao da ga je on slomio.



7 Posl broj: 40 K-56/2019

Iz iskaza svjedoka A. B. neprijeporno proizlazi da je vidio da je auto,
S. B. zagrađen na parkiralištu autom P. M., a koja oba auta su mu
poznata od ranije, te da je S. B. bio ljut i da je dlanom udario po retrovizoru
auta P. M. pri čemu je otpala plastika sa retrovizora. Također iz njegovog iskaza, a
nakon predočenja mu iskaza koji je dao prilikom ispitivanja pred policijskim istražiteljem

.g. kada je iskazao da je vidio da S. B. u nekoliko navrata
udara nogom po braniku, proizlazi da je na raspravi iskazivao on čega se sjeća, te da je pred
policijskim istražiteljem istinito iskazivao što je on vidio.

Iako je svjedok A. B. udaranje nogom u nekoliko navrata od strane optuženika po
braniku automobila P. M. potvrdio nakon predočenja mu njegovog iskaza danog pred
policijskim istažiteljem, iskazujući pred ovim sudom da je pred policijskim istražiteljem
istinito iskazivao što je vidio, imajući u vidu da je od prijašnjeg ispitivanja ovog svjedoka
pred policijskim istražiteljem pa do rasprave protekao duži vremenski period, to nije bilo od
utjecaja na vjerodostojnost njegovog iskazivanja, budući da je on iskaz pred policijskim
istražiteljem davao nedugo nakon inkriminiranog događaja kad su sjećanja na događaj bila
svježija, a time i iskazivanje o inkriminiranom događaju detaljnije. Osim toga, po mišljenju
ovog suda, životno je i logično da svaki prosječan čovjek, a što je bez sumnji svjedok A.
B., protekom vremena se ne može sjetiti svih detalja događaja, a to poglavito u situaciji
kada kao prolaznik naiđe i nazoči događaju.

Optuženi S. B. poriče počinjenje kaznenog djela iskazujući na raspravi pred
ovim sudom da je slučajno lijevom rukom koju ne može baš sto posto kontrolirati zakačio
retrovizor vozila koje ih je zagradilo i isti je pao te je M. podigla plastiku i vratila ga na
mjesto, dok far nije slomio. Obranu optuženika koja je u suprotnosti sa iskazima svjedoka
P. M. i A. B. sud nije prihvatio vjeru i za sud je neprijeporno da
optuženik S. B. želi otkloniti kaznenopravnu odgovornosti posebno kada se
uzme da je zasigurno bio ljut jer je P. M. svojim vozilom zagradio njegovo vozilo te je
bio onemogućen u odlasku vozilom sa parkirališta, pa je u takvim okolnostima životno i
logično povjerovati da je oštetio vozilo optuženika na način opisan u izreci presude. Osim
toga iskaz optuženika u nesuglasju je s iskazom kojeg je dao u svojstvu osumnjičenika u
Postaji …….g. na zapisnik o ispitivanju osumnjičenika i to
u dijelu gdje pred ovim sudom je naveo da je slučajno lijevom rukom koju ne može baš sto
posto kontrolirati zakačio retrovizor vozila koje ih je zagradilo, dok u iskazu danom na
zapisnik u Postaji …. je naveo da je bio malo nervozan, jest zakačio
retrovizor kada je onuda prolazio, nervozno šetao,te da je retrovizor zakačio kukom , laktom.

Razmatrajući iskaz svjedokinje M. R. koja je konkretne zgode bila na mjestu
događaja, sud smatra da je njen iskaz usmjeren na otklanjanje kazneno pravne odgovornosti
optuženika, tim više što iskaz ove svjedokinje i iskaz optuženika koji je dao u svojstvu
osumnjičenika u Postaje nedugo nakon inkriminiranog događaja nisu
suglasni u detaljima tako da optuženik S. B. navodi da je bio malo nervozan i da
retrovizor jest zakačio, kukom, laktom kad je onuda prolazio, nervozno šetao, dok svjedokinja
iskazuje da je S. slučajno, dok su išli u koloni, zakačio lijevom rukom koja mu nema
potpunu funkciju lijevi retrovizor, te nadalje u dijelu kada optuženik navodi da se oštećenik
na mjestu događaja pojavio nakon 45 minuta, dok svjedokinja iskazuje da je prošlo cca 20
minuta od trenutka kad su vidjeli da je vozilo zagrađeno do trenutka dolaska mladića koji su
parkirali vozilo.



8 Posl broj: 40 K-56/2019

Dakle, sud je utvrdio da je optuženik postupio na način opisan u izreci presude, pri
čemu je bio svjestan zabranjenosti takvog ponašanja i takvo ponašanje je htio kao svoje pa je
postupio s oblikom krivnje koji se u kaznenom pravu naziva izravna namjera.

Na taj način, u radnjama optuženika opisanim u izreci presude ostvarena su sva bitna
obilježja bića kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, pa ga je Sud za isto
oglasio krivom.

Prilikom odlučivanja o vrsti kazneno pravne sankcije koja bi bila primjerena krivnji
optuženika, ovaj sud je olakotnom okolnošću cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, dok
neke posebno otegotne okolnosti nisu nađene.

Imajući u vidu navedene okolnosti, ovaj Sud je temeljem odredbe čl. 235. st. 1.
KZ/11, optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, te mu je temeljem čl. 56.
KZ/11., izrekao uvjetnu osudu s tim da se kazna zatvora od 5 mjeseci, neće izvršiti ako
optuženik u roku od 1 (jedne) godine, ne počini novo kazneno djelo.

Po ocjeni ovog Suda ovakva kazneno pravna sankcija je primjerena naprijed
navedenim okolnosti te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11., kroz
društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni
poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena
djela, jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

Sud je optuženiku naložio i posebnu obvezu da u smislu članka 62. stavak 1. točka 1.
KZ/11 da u roku od jednog mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude popravi štetu
oštećenom u iznosu od 4774,00kuna.

Optuženik je nadalje upozoren da u slučaju da ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri
određenu mu posebnu obvezu popravljanja štete oštećenom P. M. u roku od jednog
mjeseca sud može opozvati izrečenu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne
zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 sud je oštećeniku P. M. dosudio
imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 4774,00 kuna dok ga je s preostalim dijelom imovinsko
pravnog zahtjeva u iznosu od 2930,00 kn, uputio u parnicu. Naime prema navodima iskaza
samog oštećenika P. M. far je platio 4774,00 kuna, dok ostali iznos nije nastao kao
direktna posljedica počinjenja kaznenog djela.

Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka iz
članka 145. stavak 1. točka 1-8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz članka 145. stavak 2.
točka 6. ZKP/08, iznosi 500,00 kn (petstotinakuna), padaju na teret optuženika S.
B. koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana, od pravomoćnosti ove
presude a pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske
IBAN HR HR1210010051863000160, poziv na broj primatelja (opis
plaćanja: troškovi u predmetu 40 K-), dokaz o uplati dostaviti ovom Sudu.



9 Posl broj: 40 K-56/2019

Dubrovnik, 25. studenog 2020. godine,

Sutkinja

Dubravka Đivanović, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog Suda za Županijski sud, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

PRAVNA POUKA:

DN-a:

- ODO u Dubrovniku - optuženiku

- braniteljici odvjetnici A. B.
- oštećenom P. M.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu