1              Poslovni broj: P-14/2020-24.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu D. S., u pravnoj stvari tužiteljice T. C. iz P., J., OIB : …, zastupanog po punomoćniku odvjetniku D. P. K iz P., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., M. c., zastupane po punomoćnicima iz O. d, G. i G. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 15. listopada 2020., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 25. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o j e

 

1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj : …. koji su dana 11. veljače 2005. godine sklopili tužitelj T. C. iz P., OIB : …, kao korisnik kredita i tuženik R. A. d.d., OIB : …, kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 5,85 % godišnje.

 

2. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., M. c., OIB : …, da tužitelju T. C., P., J., OIB : …, isplati iznos od 2.940,90 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i to:

 

-          na iznos od    40,76 kn od 30.11.2007.g.,

-          na iznos od    39,93 kn od 31.12.2007.g.,

 

do 31.12.2007.g. po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015.g. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te

 

-          na iznos od  40,07 kn od 31.01.2008.g.,

-          na iznos od  39,83 kn od 29.02.2008.g.,

-          na iznos od  39,90 kn od 31.03.2008.g.,

-          na iznos od  38,28 kn od 30.04.2008.g.,

-          na iznos od  55,67 kn od 31.05.2008.g.,

-          na iznos od  55,37 kn od 30.06.2008.g.,

-          na iznos od  53,45 kn od 31.07.2008.g.,

-          na iznos od  52,52 kn od 31.08.2008.g.,

-          na iznos od  52,10 kn od 30.09.2008.g.,

-          na iznos od  55,28 kn od 31.10.2008.g.,

-          na iznos od  51,48 kn od 30.11.2008.g.,

-          na iznos od  53,83 kn od 31.12.2008.g.,

-          na iznos od  53,26 kn od 31.01.2009.g.,

-          na iznos od  52,29 kn od 28.02.2009.g.,

-          na iznos od 104,96 kn od 31.03.2009.g.,

-          na iznos od 102,84 kn od 30.04.2009.g.,

-          na iznos od  98,57 kn od 31.05.2009.g.,

-          na iznos od  94,87 kn od 30.06.2009.g.,

-          na iznos od  92,83 kn od 31.07.2009.g.,

-          na iznos od  91,05 kn od 31.08.2009.g.,

-          na iznos od  88,53 kn od 30.09.2009.g.,

-          na iznos od  85,43 kn od 31.10.2009.g.,

-          na iznos od  84,05 kn od 30.11.2009.g.,

-          na iznos od  82,43 kn od 31.12.2009.g.,

-          na iznos od  81,02 kn od 31.01.2010.g.,

-          na iznos od  78,00 kn od 28.02.2010.g.,

-          na iznos od  76,89 kn od 31.03.2010.g.,

-          na iznos od  73,76 kn od 30.04.2010.g.,

-          na iznos od  71,47 kn od 31.05.2010.g.,

-          na iznos od  73,09 kn od 30.06.2010.g.,

-          na iznos od  69,06 kn od 31.07.2010.g.,

-          na iznos od  68,58 kn od 31.08.2010.g.,

-          na iznos od   64,46 kn od 30.09.2010.g.,

-          na iznos od   59,92 kn od 31.10.2010.g.,

-          na iznos od   59,28 kn od 30.11.2010.g.,

-          na iznos od   58,94 kn od 31.12.2010.g.,

-          na iznos od   53,27 kn od 31.01.2011.g.,

-          na iznos od   50,40 kn od 28.02.2011.g.,

-          na iznos od   45,96 kn od 31.03.2011.g.,

-          na iznos od   42,51 kn od 30.04.2011.g.,

-          na iznos od   41,70 kn od 31.05.2011.g.,

-          na iznos od   37,97 kn od 30.06.2011.g.,

-          na iznos od   31,45 kn od 31.07.2011.g.,

-          na iznos od   26,92 kn od 31.08.2011.g.,

-          na iznos od   22,46 kn od 30.09.2011.g.,

-          na iznos od   18,78 kn od 31.10.2011.g.,

-          na iznos od   15,07 kn od 30.11.2011.g.,

-          na iznos od   11,52 kn od 31.12.2011.g.,

-          na iznos od     7,85 kn od 31.01.2012.g.,

-          na iznos od     0,94 kn od 29.02.2012.g.

 

do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

3. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: …, koji su dana 11. veljače 2005. sklopili tužitelj T. C., P., J., OIB : …, kao korisnik kredita i tuženik R. A. d.d., Z., M. c., OIB : …, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

 

4. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., M., OIB : …, da tužitelju T. C., P., J., OIB :  …, isplati iznos od 9.646,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to:

 

-          na iznos od    4,70 kn počam od 31. listopada 2008.g.,

-          na iznos od  31,27 kn počam od 31. prosinca 2008.g.,

-          na iznos od  50,41 kn počam od 31. siječnja 2009.g.,

-          na iznos od  59,07 kn počam od 28. veljače 2009.g,

-          na iznos od  35,23 kn počam od 31. ožujka 2009.g.,

-          na iznos od  39,78 kn počam od 30. travnja 2009.g.

-          na iznos od   3,32 kn počam od 31. svibnja 2009.g,

-          na iznos od   9,07 kn počam od 30. studenog 2009.g.,

-          na iznos od  30,60 kn počam od 31. prosinca 2009.g.,

-          na iznos od  61,21 kn počam od 31. siječnja 2010.g.,

-          na iznos od  54,19 kn počam od 28. veljače 2010.g.,

-          na iznos od  95,74 kn počam od 31. ožujka 2010.g.,

-          na iznos od  87,86 kn počam od 30.travnja 2010.g.

-          na iznos od 103,21 kn počam od 31. svibnja 2010.g.,

-          na iznos od 236,18 kn počam od 30. lipnja 2010.g.,

-          na iznos od 208,81 kn počam od 31. srpnja 2010.g.,

-          na iznos od 292,44 kn počam od 31. kolovoza 2010.g.,

-          na iznos od 263,54 kn  počam od 30. rujna 2010.g.,

-          na iznos od 217,07 kn počam od 31. listopada 2010.g.,

-          na iznos od 315,12 kn počam od 30. studenog 2010.g.,

-          na iznos od 439,86 kn počam od 31. prosinca 2010.g.,

-          na iznos od 351,54 kn počam od 31. siječnja 2011.g.,

-          na iznos od 382,51 kn počam od 28. veljače 2011.g,

-          na iznos od 343,12 kn počam od 31. ožujka 2011.g,

-          na iznos od 350,19 kn počam od 30.travnja 2011.g.

-          na iznos od 517,41 kn počam od 31. svibnja 2011.g,

-          na iznos od 533,71 kn počam od 30. lipnja 2011.g,

-          na iznos od 673,42 kn počam od 31. srpnja 2011.g.,

-          na iznos od 601,65 kn počam od 31. kolovoza 2011.g.,

-          na iznos od 523,09 kn  počam od 30. rujna 2011.g. ,

-          na iznos od 514,66 kn počam od 31. listopada 2011.g.,

-          na iznos od 508,61 kn počam od 30. studenog 2011.g.,

-          na iznos od 546,08 kn počam od 31. prosinca 2011.g.,

-          na iznos od 578,75 kn počam od 31. siječnja 2012.g.,

-          na iznos od 583,13 kn počam od 29. veljače 2012.g.,

 

sve do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

5. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., M. c., OIB : …, da naknadi tužitelju T. C., P., J., OIB : …, troškove parničnog postupka u iznosu od 11.406,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je dana 19. veljače 2019. podnio tužbu ovom sudu protiv tužene, radi isplate preplaćenih kamata po ugovoru o kreditu od 11. veljače 2005. (list 6 spisa) te preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF. Tužitelj smatra da su odredbe iz članka 2. i 7. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 13. svibnja 2020., sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

 

              U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva te je uložila i prigovor zastare, kao i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

 

              Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 11. veljače 2005. (list 6 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 27.587,05 CHF. U članku 2. ovog Ugovora, ugovorena je redovna kamata od 5,85% godišnje, s tim da je ugovoreno da je ista promjenjiva. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr.sc. J. F., utvrđeno je da je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu redovna kamata ugovorena u visini od 5,85%, a da je došlo do promjene kamatnih stopa u više navrata u tijeku otplate. Vještak je utvrdio da je tužitelj u razdoblju otplate kredita platio po osnovu kamata iznos od 585,08 CHF, odnosno, 2.940,90 kn više nego što bi platio kamata po početnom otplatnom planu u vrijeme zaključenja ugovora, za period od 30. studenog 2007., pa do 29. veljače 2012. To je prikazano u koloni broj 12 u pismenom nalazu vještaka na strani 4-8 nalaza (list 157-161 spisa). 

 

              Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 11. veljače 2005., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 2. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Po pitanju promjenjive kamatne stope u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede promjenjivih kamata dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da promijeni ugovorne kamate, čini ovisno isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Kada je tužitelj sklopio ovaj ugovor bila je ugovorena kamatna stopa od 5,85% godišnje, ali je u tijeku ugovora ista više puta mijenjana i to isključivo voljom banke. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

              Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkom 2. izreke, a imajući u vidu da je tužitelj precizirani tužbeni zahtjev, u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr. sc. J. F.

 

              Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna. Vještak se i usmeno očitovao na prigovore tuženika na ročištu od 15. listopada 2020. na način da je u cijelosti ostao kod svojeg pismenog nalaza i mišljenja. Vještak je pojasnio i to zašto je posebno obračunao razliku koja je nastala zbog promjene kamate, te razliku u otplati kredita zbog promjene valute.

 

              Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača Zagreb je 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv banaka, radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ova tužba je pokrenuta u smislu članka 502. ZPP-a, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. ZPP-a. Iako tužitelj nije osobno podnio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa, takva kolektivna tužba koja je podnijeta Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa činjeničnim utvrđenjima iz ovog postupka. Stoga se podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu navedene tužbe 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 19. veljače 2019., nije protekao zastarni rok od 5 godina.

 

              Što se tiče ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu sud je mišljenja da se i u tom slučaju radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane. Stoga je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 7. ugovora neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo, niti se je moglo pregovarati, jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

              Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati. Odredbom članka 322 Zakona o obveznim odnosima je propisano kako je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Kako su odredbe čl. 7 ovog ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              U svojem nalazu financijski vještak je utvrdio da je tužitelj po osnovi valutne klauzule u odnosu na početni otplatni plan platio više 9.646,53 kn, a sve u odnosu na tečaj od 15. veljače 2005. (list 165 spisa). Vještak je navedene iznose prikazao u mjesečnim anuitetima na stranicama nalaza 9-11 (list 162-164 spisa) i to u koloni 8.

 

              Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev i u ovom dijelu sukladno nalazu financijskog vještaka u svojem podnesku od 13. svibnja 2020., pa je sud u cijelosti usvojio ovako precizirani tužbeni zahtjev.

              Sud je odbio prigovor zastare jer se ovdje radi o potraživanju po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe od 13. lipnja 2014., a kako je to već ranije obrazloženo. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 19. veljače 2019., nije protekao zastarni rok o 5 godina.

 

              Nije osnovan niti prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda imajući u vidu da je to pitanje već pravomoćno riješeno odlukom Županijskog suda u Bjelovaru broj GŽ-668/2019 (list 136 spisa).

 

              Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav 3 podneska, zastupanja na 2 ročišta, sve po 1.000,00 kuna, sastav žalbe protiv rješenja od 21. svibnja 2019. u iznosu od 625,00 kuna, te pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna, što sve ukupno sa PDV-om iznosi 8.906,25 kuna. Tužitelj je imao i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna i pristojbe na tužbu i presudu po 500,00 kuna. Stoga je tužitelju dosuđena naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 11.406,25 kuna temeljem čl. 154. Zakona o parničnom postupku.

 

              Tužitelj nije imao troškove pristojbe na žalbu u iznosu od 500,00 kuna s obzirom da se žalio samo na rješenje o mjesnoj nenadležnosti.

 

U Kutini, 25. studenog 2020.

 

S u d a c

 

D. S.

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

 

O tom obavijest:

1. O. D. P., P., Z. 17

2. O. d. G. & G. iz Z., T. ž. f. 5