Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-4397/20-2

 

Poslovni broj: Usž-4397/20-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijaliste Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. L. iz V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja prava na povrat poreza na dohodak, u postupku odlučivanja o plaćanju sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-1174/2019-14 od 20. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2020.

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja Z. L. iz V. i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-1174/2019-14 od 20. listopada 2020.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-1174/2019-14 od 20. listopada 2020. odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja toga suda, poslovni broj: 2 UsI-1174/2019-12 od 1. listopada 2012., kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 1.400,00 kuna.

Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da su temeljem članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama, stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi, oslobođene od plaćanja pristojbi, a predmet ovog spora, bila je zakonitost akta vezanog za postupak utvrđivanja prava na povrat poreza na dohodak za 2011., 2012. i 2013., zbog okolnosti da mu se rodila kćer koja nije bila prijavljena na PK obrazac. Smatra da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da su dohodak, porez na dohodak, porezne olakšice neraskidivo povezani s pravima i obvezama iz mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno međusobno su uvjetovani s obzirom na način kako se vrši obračun plaća. Tužitelj smatra da je u predmetnom upravnom sporu trebao biti oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Predlaže da ovaj Sud pobijano rješenje preinači te stavi izvan snage rješenje od 1. listopada 2020.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 73. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), ovaj Sud je utvrdio da je rješenje pravilno i zakonito.

 

Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužitelj protiv tuženika pokrenuo upravni spor tužbom podnesenom 8. studenog 2019., radi utvrđivanja prava na povrat poreza na dohodak, te da je presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-1174/2019-5 odbijen njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan. Nadalje, proizlazi da je tužitelj protiv navedene presude podnio žalbu koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1164/20-2 od 13. svibnja 2020.

Stoga je, prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski upravni sud pravilno tužitelju rješenjem, poslovni broj: 2 UsI-1174/2019-12 od 1. listopada 2020. naložio plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kuna, na presudu u iznosu od 500,00 kuna i na žalbu u iznosu od 500,00 kuna sukladno Tar. br. 30. i 31. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, 53/19.).

Naime, prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, 118/18.) pristojbe u upravnom sporu plaćaju se samo ako sud odbije ili odbaci tužbu, a u konkretnom slučaju sud je odbio tužbu, pa je za tužitelja nastala obveza plaćanja sudske pristojbe.

Prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom slučaju predmetni upravni spor nije pokrenut i vođen radi prava iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, pa se ne radi o predmetu u kojem bi tužitelj trebao biti oslobođen od plaćanja sudske pristojbe sukladno odredbi članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud, a koju ocjenu u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

Naime, predmetni upravni spor je vođen radi ocjene zakonitosti pojedinačne odluke u predmetu utvrđivanja prava na povrat poreza na dohodak, pa tužitelj pogrešno smatra da bi u takvom postupku trebao biti oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi na temelju navedene odredbe Zakona o sudskim pristojbama.

Stoga proizlazi da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj osporava pobijano rješenje, pa je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima, kao i članka 29. stavka 4. Zakona o sudskim pristojbama, žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje.

 

U Zagrebu 25. studenog 2020.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu