- 1 -              Revr 84/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Revr 84/2016-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz Z., zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. T. i I. U. u Z., protiv tuženika 1. C. o. d.d., Z., i 2. Z. e. p., Z., zastupanog po punomoćnici S. T., odvjetnici u Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju 1. tuženika izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-855/14-2 od 3. veljače 2015. ispravljene rješenjem istog suda broj Gž R-855/14-5 od 22. svibnja 2015. kojom je djelomično preinačena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5292/01-123 od 8. veljače 2013., u sjednici održanoj 25. studenoga 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija 1. tuženika C. o. d.d., Z. kao neosnovana.

 

Trošak odgovora na reviziju nije dosuđen.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

 

„I/              Nalaže se I tuženiku C. o. d.d. isplatiti tužitelju J. M. iznos od 58.436,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate počam od 18. siječnja 2007.g. pa do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 26.862,36 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. veljače 2013.g. pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, u roku od 8 dana.

 

II/              Nalaže se II tuženiku Z. e. p. isplatiti tužitelju J. M. iznos od 70.846,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate i Uredbe o izmjeni Uredbe o visini zatezne kamate počam od 06. travnja 1994.g. pa do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 32.567,64 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. veljače 2013.g. pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, u roku od 8 dana.

 

III/              Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"I-tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 291.416,43 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate počam od dana 18.01.2007. godine pa do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak postupka s kamatom počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."‟.

 

Presudom suda drugog stupnja u točci I izreke prihvaćena je žalba tužitelja pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja preinačena u dijelu pod točkom III izreke tako što je presuđeno:

 

"Nalaže se I tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 291.416,43 kn sa zateznim kamatama po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od 18. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 59.430,00 kn sa zateznim kamatama od 8. veljače 2014. do isplate po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena."

 

U točci II izreke naloženo je 1. tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u visini od 7.656,25 kn u roku od 15 dana.

 

U točci III izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev 1. tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.

 

Rješenjem suda drugog stupnja ukinuta je gore navedena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I i II izreke.

 

Rješenjem suda drugog stupnja ispravljena je gore navedena presuda suda drugog stupnja broj Gžr-855/14-2 od 3. veljače 2015. u točci I izreke u osmom redu odozgo na način da umjesto riječi i brojki "od 8. veljače 2014." ima stajati "od 8.veljače 2013.".

 

Rješenjem suda drugog stupnja broj Gž R-855/14-7 od 20. listopada 2015. ispravljeno je prije navedeno rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-855/14-5 od 22. svibnja 2015. u uvodu na način da umjesto riječi "protiv I tuženika G. d.o.o., P., OIB ..., II tuženika H. P. p. d.o.o., Z., OIB ..., zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. iz Z., III tuženika H. I. d.o.o., Z., OIB ..., i IV tuženika H. C. d.o.o., Z., OIB ..., zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. iz Z." ima stajati "protiv I tuženika C. o. d.d., Z., i II tuženika Z. e. p. Z., koga zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z.".

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi 1. tuženik iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i da se nižestupanjske presude preinače tako što bi se odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno podredno da se one ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži i troškove postupka zajedno s troškom revizije.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj se usprotivio reviziji smatrajući ju neosnovanom pa je predložio da se ona odbije. Zatražio je i trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi iz članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu u okviru određeno navedenih revizijskih razloga i samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom.

 

Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu osigurane svote temeljem police za kolektivno osiguranje i police za slučaj trajnog invaliditeta koji je nastupio kao posljedica njegovog povređivanja u prometnoj nezgodi kada je kao putnik u vozilu 2. tuženika nastradao na službenom putu 14. travnja 1993.

 

Drugostupanjski je sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu uz ocjenu da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe mjerodavnog materijalnog prava kad je zauzeo pravno stajalište da tužitelju pripada kunska protuvrijednost svote osiguranja prema tečaju na dan nastanka osiguranog slučaja i osnovni tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, a prihvatio podredni tužbeni zahtjev koji predstavlja isplatu osigurane svote konvertiranu iz DEM u hrvatske dinare po srednjem tečaju tečajne liste NBH na dan nastanka osiguranog slučaja.

 

Ovo stoga što drugostupanjski sud smatra da tužitelju pripada preostali iznos neisplaćene osigurane svote po osnovi polica osiguranja prema visini kunske protuvrijednosti DEM-a na dan koji je vrijedio istekom 14 dana od dana podnošenja tužbe odnosno likvidacije štete.

 

Pravilan je takav zaključak drugostupanjskog suda pa je utoliko pobijanom presudom pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo 1. tuženiku isplatiti iznos od 291.416,43 kune sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 18. siječnja 2007. pa nadalje, a koji iznos predstavlja razliku kunske protuvrijednosti svote osiguranja prema tečaju HNB na dan likvidacije štete 18. siječnja 2007. sa kamatom od tog dana, a ne prema tečaju na dan nastanka osiguranog slučaja.

 

S tim u svezi drugostupanjski je sud pravilno primijenio odredbe iz članka 917., 918. i 395. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i dr. Zakona o obveznim odnosima – dalje: ZOO) kao i točke 4. i 5. "klauzule VK-2" Općih uvjeta za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja koje se primjenjuju na osigurani slučaj budući da niti tužitelj niti 1. tuženik nisu sukladno točki 4. i 5., osigurani slučaj prijavili u ovdje predviđenim rokovima 1. tuženiku.

 

Razloge iz pobijane presude u svemu prihvaća i ovaj revizijski sud jer su oni sukladni i odlukama ovoga suda pa tako na primjer Rev 424/07-2 od 22. srpnja 2009.

 

Stoga se ovaj revizijski sud poziva na razloge iz drugostupanjske presude pozivom na odredbu iz članka 396.a stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 117. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 70/19 – dalje: ZIDZPP/19).

 

Sukladno stavku 2. iste zakonske odredbe uz ovu presudu objaviti će se i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-855/14-2 od 3. veljače 2015. na čije se razloge poziva ovaj revizijski sud, a putem internetskih stranica ovoga suda.

 

Revizijskim navodima odluka suda stoga ničim nije dovedena u sumnju jer tuženik u reviziji ustrajava na onim prigovorima koje je isticao i tijekom postupka, a posebno ukazuje i na drugačije viđenje činjeničnog stanja što međutim ne može biti dopušteni revizijski razlog sukladno odredbi iz članka 385. ZPP.

 

Valjalo je stoga u svemu reviziju 1. tuženika kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz članka 393. ZPP.

 

Trošak odgovora na reviziju nije dosuđen jer je ocijenjeno da nije bio potreban sukladno članku 155. u svezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 25. studenoga 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.