Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž Ovr-164/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. P. d.o.o. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku iz S., protiv ovršenika M.-S.d.d. iz S., OIB: …, kojeg zastupa član uprave A. K., a ovaj po punomoćniku S. Č., odvjetniku iz V., radi ovrhe na nekretninama ovršenika, a odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj: Ovr-1712/2019 od 27. svibnja 2020., 25. studenoga 2020.

r i j e š i o j e

Žalba ovrhovoditelja prihvaća se kao osnovana pa se rješenje Općinskog suda u Splitu broj: Ovr-1712/2019 od 27. svibnja 2020., preinačava u dijelu u kojem je odlučeno o odgodi ovrhe (točka II.) i rješava:

Prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe od 13. ožujka 2020. odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

" I-Upućuje se ovršenik, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-1712/19 od 28. veljače 2020. nedopuštenom zbog postojanja razloga iz članka 50.st.1.toč.7., toč.9 i toč.11. Ovršnog zakona. Ovršenik je dužan u ostavljenom roku o pokretanju parnice obavijestiti ovaj sud.

 

II-Odgađa se provedba ovrhe do pravomoćnog okončanja postupka koji će se voditi po tužbi ovršenika protiv ovrhovoditelja, radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba ovršne isprave, a ako ovršenik u ostavljenom roku postupi po rješenju suda odgoda postupka će trajati dok parnica ne bude pravomoćno završena.

 

III- U slučaju bezuspješnog proteka roka iz točke I. rješenja ovrha će se nastaviti bez obzira na zahtjeve ovršenika sa kojima je upućen u parnicu. "Ovrhovoditelj je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv dijela navedenog rješenja kojim se odgađa provedbe predmetne ovrhe (točka II.) zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11.,
25/13. , 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP), koji zakon se ovdje primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13.,
55/16.- Odluka USRH – u nastavku teksta: OZ).

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te ukinuti pobijano rješenje pod točkom II. izreke, ili podredno preinačiti pobijano rješenje i odgodu ovrhe uvjetovati davanjem primjerene jamčevine.

Odgovor na žalbu nije izjavljen.

Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

Razmatrajući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, te navode ovrhovoditelja iznesene u žalbi ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati niti su njome povrijeđene odredbe postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

Međutim, donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

U ovom postupku ovrha se provodi temeljem Ugovora o kreditu koji je osiguran založnim pravom na nekretnini ovršenika.

Ugovor o kreditu zaključen je između ovrhovoditelja kao kreditora, te ovršenika kao korisnika kredita i M.-S. d.d. iz S., kao fiducijalnog dužnika.

Člankom 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je ispunjen neki od taksativno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1.-8. OZ- a. Dakle, oba uvjeta moraju biti kumulativno ispunjena.

U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se, da prema stanju spisa ovršenik nije dokazao da je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi ovršne isprave, pa da time nije dokazao da je ispunjena objektivna pretpostavka iz članka 65. stavak 1. točka 4. OZ- a. Nadalje se navodi da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili tešku nadoknadivu štetu, odnosno nije učinio vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje i u čemu bi se ta šteta imala sastojati. Ovršenik kao razlog odgode navodi kako nekretnina koja je predmet ovrhe u konkretnom slučaju predstavlja osnovno sredstvo rada ovršenika, te da bi radnici koji rade u tim nekretninama, ostvarenjem ovrhe, ostali bez svog radnog mjesta i egzistencije, ali na navedene okolnosti nije priložio niti jedan dokaz nego činjenice samo paušalno nabrojao.

S navedenim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj sud jer isto proizlazi i iz predmetnog spisa.

Unatoč činjenici što je prvostupanjski sud utvrdio da nije ispunjen niti jedan uvjet propisan odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a prvostupanjski sud odgodio je predmetnu ovrhu pozivajući se na predmet suda Europske unije broj C-407/2018 u povodu zahtjeva za prethodnu odluku koji se odnosi na tumačenje Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.(dalje u tekstu Direktiva) o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, slučaj (K. vs. banka), u kojem je odlučeno da direktivu treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivni nacionalni propisi iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost ispitati jesu li odredbe sadržane u tom javnobilježničkom aktu nepoštene i po toj osnovi odgoditi ovrhu, te da to nadalje države članice obvezuje na poduzimanje potrebnih mjera kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža tom direktivom, odnosno da se spriječi nepopravljiva šteta koja bi zadesila ovršenika ako bi se u parničnom postupku utvrdila ništetnost odredbi na temelju kojih je upisana hipoteka na nekretninama ovršenika.

Prvostupanjski sud smatra da smisao djelovanja ništetnosti (ex tunc) gubi na važnosti ako bi se ovršni postupak proveo prije okončanja parnice radi utvrđenja ništetnosti, tj. ako se ovrhovoditelj naplati putem ništetnog akta prodajom nekretnine i zatim primjerice prestane postojati, a ovršenik ostaje bez nekretnine koju u tom slučaju nije trebao niti izgubiti. Ovo tim više što ovrhovoditelj nije vjerovnik iz ovršene isprave, već jedna u nizu osoba na koju je tražbina iz iste prenesena, pa sud smatra oportunim odgoditi ovršni postupak, unatoč tome što ovršenik nije dokazao da su ispunjene kumulativne zakonske pretpostavke iz odredbe 65. stavka 1. OZ-a.

Prema mišljenju ovoga suda praksa suda Europske unije u predmetu broj C-407/18 – K. vs. banka d.d. nije primjenjiv na pravnu situaciju u ovom ovršnom postupku s obzirom da se u tom predmetu radilo o zaštiti potrošača – fizičke osobe i o potrošačkim ugovorima, a u ovom predmetu ovršenik je pravna osoba pa stoga nije ni riječ o tražbini iz potrošačkog ugovora.

Prema Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj: 41/2014, 110/2015, 14/2019) članak 5. stavak 1. točka 15. »potrošač« je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

Osim toga u navedeni zakon upravo radi zaštite potrošača kao fizičkih osoba implementirana je i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993.), a na koju se neosnovano u pobijanom rješenju poziva prvostupanjski sud.

Dakle, u ovom ovršnom postupku glede odgode ovrhe primjenjuju se odredbe članka 65. OZ-a.

Kako ovršenik nije dokazao ispunjenje propisanih uvjeta iz članka 65. stavak 1. OZ-a, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a uvažiti žalbu ovrhovoditelja kao osnovanu te preinačiti prvostupanjsko rješenje glede odgode ovršnog postupka, i prijedlog ovršenika odbiti kao neosnovan.

U nepobijanom dijelu (točka I. i III.) prvostupanjsko rješenje ostaje
neizmijenjeno.

Vukovar, 25. studenoga 2020.

              SUDAC

              Vesna Vrkić Perak, v.r.