- 1 -              Revd 3537/2020-2

Broj: Revd 3537/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Gušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića  člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.-I. n. d.d. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica M. Š. L., odvjetnica u Z., protiv tuženika Radničko vijeće I. - I. n. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., radi nadomještaja suglasnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-357/20-2 od 20. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2001/2019-22 od 23. prosinca 2019., u sjednici održanoj 25. studenoga 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-357/20-2 od 20. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2001/2019-22 od 23. prosinca 2019.

Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

Naime, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o pravnom pitanju postavljenom u prijedlogu za dopuštenje podudarno je sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda (primjerice u odlukama broj Revr-2/17 od 11. siječnja 2017., broj Revr-667/2017 od 2. rujna 2020. od 2. rujna 2020. i dr.) da je u parnici koja se vodi radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku poslodavca o otkazivanju ugovora o radu koju je uskratilo radničko vijeće dovoljno da poslodavac dokaže da postoji osnovana sumnja o ostvarenju otkaznog razloga te da je u takvoj parnici potrebno ocijeniti  namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu zbog razloga propisanim Zakonom o radu kao dopuštenim razlozima za otkaz, radi li se o zaposleniku kojemu se može otkazati ugovor o radu te upućuje li poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razloga za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu.

Dakle, poslodavac u postupku prije otkazivanja ugovora o radu, tj. u parnici radi nadomještanja suglasnosti na odluku o otkazu ugovora o radu, nije dužan dokazati da je ostvaren razlog za namjeravani otkaz ugovora o radu jer bi takvo shvaćanje poslodavca dovelo u situaciju da vodi dva  postupka u kojima bi u svakom od njih poslodavac morao tijekom postupka dokazivati ostvarenje istog razloga za otkaz ugovora o radu.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. ZPP odlučeno kao izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. studenoga 2020.