- 1 -              Revr 276/2018-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 276/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz T., K., OIB:..., koju zastupaju punomoćnici M. K., R. M.-B. i L. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. K., R. M.-B. i L. M. u P., protiv tuženika Doma za psihički bolesne odrasle osobe M., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik B. Č. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Č.&R. u Puli-Pola, radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2344/16-2 od 10. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu broj Pr-82/16-22 od 29. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 25. studenoga 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila utvrđenja da je nedopuštena odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 12. prosinca 2011. godine i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, pa da se poništi ta odluka o otkazu ugovora o radu koji je sklopljen 10. lipnja 2009. godine, da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto ravnatelja i da joj prizna sva prava iz radnog odnosa kao da otkaza nije ni bilo.

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) kuna u roku od osam dana.

 

III. U preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka se odbija."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovana žalba i dopuna žalbe tužiteljice od 6. rujna 2016. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu, poslovni broj Pr-82/16-22 od 29. kolovoza 2016., u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova odgovora na žalbu."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. u vezi s čl. 385. st. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 12. prosinca 2011, zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, zahtjev za poništenje odluke o otkazu ugovora o radu te zahtjev da sud tuženiku naloži da tužiteljicu vrati na radno mjesto ravnatelja i da joj prizna sva prava iz radnog odnosa.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a  st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica je u reviziji navela da su drugostupanjski i prvostupanjski sud počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer „nisu pravilno primijenili odredbu čl. 8. Zakona o kaznenom postupku jer nisu savjesno i brižljivo cijenili provedene dokaze kao svaki za sebe, tako i u cjelini, napose ne one dokaze koji idu u prilog tužiteljice.“ Tužiteljica u reviziji velikim dijelom navoda zapravo iznosi činjenice i upušta se u (pre)ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja osporavajući pravilnost zaključaka sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Prema ocjeni vijeća tužiteljica se u reviziji obrazlažući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka očito omaškom pozvala na odredbu čl. 8. Zakona o kaznenom postupku, umjesto na odredbu čl. 8. ZPP. Zato je ovaj sud ispitivao jesu li sudovi počinili relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP koja bi utjecala na zakonitost odluka u ovoj pravnoj stvari. Suprotno tvrdnji revidentice u postupku pred drugostupanjskim sudom niti u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Prihvaćenjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, drugostupanjski sud nije počinio relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, jer se ocjena dokaza prvostupanjskog i drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

U odnosu na tužiteljičine revizijske navode kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba reći da ovaj sud takve, činjenične, navode iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Na temelju odlučnih činjenica utvrđenih tijekom postupka sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan ocijenivši da je tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09  i 61/11 – dalje: ZR), tijekom postupka dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje sporne odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici sukladno odredbi čl. 107. st. 1. točka 3. ZR.

 

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 107. st. 1. točka 3. ZR.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 107. ZR odbivši kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidentica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 25. studenoga 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.