- 1 -              Revd 3546/2020-2

Broj: Revd 3546/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda, Z., OIB: …, protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3553/2019-2 od 18. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-830/2017 od 12. travnja 2019., na sjednici održanoj 25. studenoga 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3553/2019-2 od 18. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-830/2017 od 12. travnja 2019. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 52.813,60 kn.

Na prijedlog tuženik nije odgovorio.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Naime, tužitelj u prijedlogu ističe pitanja koja glase:

„1. da li tužitelj i dalje trpi štetu kada njegov osiguranik koji je u invalidskoj mirovini temeljem rješenja tužitelja broj IN-596339 od 04.06.1987. godine, a koje još uvijek egzistira i prema kojemu se isplaćuje mirovina, navrši godine života odnosno stekne uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu sukladno odredbama članka 30. ZOMO, a sve obzirom na članak 160. istog zakona 1.

2. može li se parnični sud u donošenju svojih odluka voditi pretpostavkama što bi bilo da nije bilo prometne nesreće te odluke temeljiti na pretpostavkama (a ne utvrđenim činjenicama) da bi osiguranik tužitelja stekao pravo na starosnu mirovinu da nije bilo prometne nesreće neovisno što u trenutku iste osiguranik tužitelja nije niti ispunjavao zakonske uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu, a kamoli podnio zahtjev za priznanje.“

Prije svega valja reći da su postavljena pitanja usko vezana uz okolnosti konkretnog slučaja pa se kao odgovor na njih ne može očekivati odluka o pravnom pitanju koje je važno, ne samo za odluku u sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Uz navedeno, iako predlagatelj obrazlaže svoj stav da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude, nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Zagreb, 25. studenoga 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.