Broj: Kž 115/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B.-K., zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi s člankom 118. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 14. veljače 2018. broj Kv I-7/2018-6 (K-18/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog J. B.-K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. B.-K. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom iz članka 120. u vezi s člankom 118. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog J. B.-K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. B.-K. osobno te po branitelju, odvjetniku H. A., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rješenje preinači ,,na način da se ukine istražni zatvor osumnjičeniku, te mu se izreče mjera opreza ili pak predloženo obavezno javljanje nadležnoj PP“. Budući da se obje žalbe optuženika podnesene osobno i po branitelju sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, to će iste biti razmatrane kao jedna žalba optuženika.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke da daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. B.-K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se s uspjehom ostvariti svrha istražnog zatvora.

Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. u vidu osnovane sumnje da je optuženi J. B.-K. počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom iz članka 120. u vezi s člankom 118. KZ/11., proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a takav zaključak nije doveden u sumnju opetovanim žalbenim tvrdnjama optuženika da je stanje u spisu predmeta "kontaminirano" te da je pravna kvalifikacija predmetnog kaznenog djela upitna. Naime, za odluku o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo, a koji, kao što je već navedeno, u ovom kaznenom postupku proizlazi iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret tom optužnicom, na temelju sveobuhvatne analize i ocjene svih provedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave.

Jednako tako, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da na strani optuženog J. B.-K. i dalje postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela. Naime, optuženi J. B.-K. je, prema izvatku iz kaznene evidencije, višekratno osuđivan, kako zbog imovinskih kaznenih djela (krađe, teške krađe, razbojništva, uništenje i oštećenje tuđe stvari), tako i zbog kaznenih djela s elementima nasilja (teške tjelesne ozljede, napada na službenu osobu, pokušaja protupravnog oduzimanja slobode, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom), pri čemu su mu u više navrta izricane kazne zatvora, koje je, prema vlastitom iskazivanju, izdržao. Izneseno, uz činjenicu da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje da se radi o osobi sklonoj činjenju kaznenih djela te upućuje na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na optuženika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.

Kada se, uz navedeno, imaju na umu i rezultati psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da optuženik pokazuje karakteristike poremećaja osobnosti mješovitog tipa, ima narcističke, disocijalne i karakteristike emocionalno nestabilnog (impulzivnog) poremećaja osobnosti, pri čemu je preporuka vještaka psihijatra da se, s obzirom na to da se radi o djelu s obilježjima nasilja, optuženiku izrekne sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je u konkretnoj situaciji neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. B.-K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, imajući na umu značaj i kvalitetu okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu te mjere protiv optuženika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti mjerama opreza, kako to neosnovano predlaže žalitelj, jer se u konkretnoj situaciji ne radi o dostatnoj garanciji za prevenciju od ponavljanja djela.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi kojima optuženik, u odnosu dio pobijanog rješenja u kojem se navodi da su protiv njega u tijeku dva kaznena postupka zbog kaznenog djela prijetnje i kaznenog djela napada na službenu osobu, tvrdi da u tim postupcima nije došlo niti do optuživanja, ne dovode u pitanje pravilnost pobijane odluke.

Neosnovani su i daljnji žalbeni prigovori optuženika da se njegov boravak u istražnom zatvoru u trajanju od dvije godine i tri mjeseca pretvara u izdržavanje kazne, čime u biti upire na povredu načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjene o eventualnoj povredi tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., treba uzeti u obzir razmjer između težine kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Stoga je ocjena ovog drugostupanjskog suda, pri tome osobito imajući na umu okolnosti zbog kojih je istražni zatvor protiv optuženika produljen, odnosno potrebu primjene istražnog zatvora, kao i zakonom propisano maksimalno trajanje istražnog zatvora (članak 133. stavci 1., 3. i 4. ZKP/08.), da načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 14. ožujka 2018.