- 1 -              Revd 829/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 829/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F. iz V. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo …, Z., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-299/18-2 od 7. studenog 2019., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-299/18-5 od 19. ožujka 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-174/17-9 od 14. lipnja 2018., u sjednici održanoj 25. studenog 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

1. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

II.              Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženica je pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-299/18-2 od 7. studenog 2019., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-299/18-5 od 19. ožujka 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-174/17-9 od 14. lipnja 2018.

 

Tužitelj u odgovoru na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije osporava istaknute navode tuženice, s prijedlogom da se isti odbaci.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da se prvo postavljeno pitanje svodi na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a za koje pitanje se ne može uzeti da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

 

Drugo postavljeno pitanje je pitanje koje nije važno za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda izraženom u odlukama poslovni broj Revr-67/13-2 od 10. svibnja 2016. i Revr-1861/14-2 od 13. prosinca 2016.

 

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 25. studenog 2020.