Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 10-51/2019-5

 

 

 

               

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

             Dubrovnik

                                                                                                  Poslovni broj: 10 Gž-51/2019-5

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Noemi Butorac, kao sucu pojedincu, pravnoj stvari tužitelja: 1. T. M. (OIB….) iz V., 2. D. M. (OIB……) iz V., 3. D. M. (OIB….) iz Z., 4. M. P. d.o.o. (OIB ……), Zagreb, i 5. V. M. (OIB….) iz V., koje zastupa punomoćnica I. D. C., odvjetnica u O. D. i partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika B. bank A. (OIB……), K., R. A., koga po punomoći zastupaju odvjetnici u OD V. i partneri d.o.o. u R., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitenika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-39/2018 od 25. rujna 2018., dana 25. studenoga 2020.,

 

   r i j e š i o   je :

 

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-39/2018 od 25. rujna 2018.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

" Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika glede apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari."

 

Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijano rješenje preinači, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju žalbene navode tuženika predlažući da se žalba odbije kao neosnovana te se tužiteljima naknadi trošak sastava odgovora na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Tužitelji su protiv tuženika ustali tužbenim zahtjevom kojim traže:

 

- da se utvrdi ništetnim Ugovor o jednokratnom gotovinskom kreditu od 03. prosinca 2008. godine i Dodatak Ugovoru 1 od 03. ožujka 2010. godine,

- da se utvrdi ništetnim Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i neposrednom provođenju prisilne ovrhe solemniziran dana 03. prosinca 2008. godine,

- da se utvrdi ništetnim Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i neposrednom provođenju prisilne ovrhe solemniziran dana 02. siječnja 2009. godine,

- da se tuženiku naloži da tužiteljima ad. 1. i ad. 2. izda brisovno očitovanje u svezi prava zaloga upisanog na čest. zgr. 974 K.O. V. temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i neposrednom provođenju prisilne ovrhe solemniziranog dana 03. prosinca 2008. godine, u suprotnom, da će isto zamijeniti odluka suda,

- da se tuženiku naloži da tužiteljici ad. 1. izda brisovno očitovanje u svezi prava zaloga upisanog na čest. zem. 228/5 K.O. V. temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i neposrednom provođenju prisilne ovrhe solemniziranog dana 03. prosinca 2008. godine, u suprotnom, da će isto zamijeniti odluka suda,

- da se tuženiku naloži da tužitelju ad. 3. izda brisovno očitovanje u svezi prava zaloga upisanog na čest. zgr. 2351 K.O. V. temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i neposrednom provođenju prisilne ovrhe solemniziranog dana 02. siječnja 2009. godine, u suprotnom, da će isto zamijeniti odluka suda,

- da se tuženiku naloži da tužitelju ad. 4. izda brisovno očitovanje u svezi prava zaloga upisanog na čest. zem. 288/5 K.O. V. temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i neposrednom provođenju prisilne ovrhe solemniziranog dana 03. prosinca 2008. godine, u suprotnom, da će isto zamijeniti odluka suda,

- da se tuženiku naloži da tužitelju ad. 5. vrati dvije zadužnice.

 

Tuženik je prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti utemeljenog u odredbi spornog Ugovora o jednokratnom gotovinskom kreditu od 3. prosinca 2008., a sukladno kojoj su stranke ugovorile da se sporovi koji proizlaze iz ugovornog odnosa rješavaju po Pravilniku o arbitražnom i nagodbenom postupku Gospodarske komore u K., od strane jednog arbitra - Arbitražnog vijeća mirovnog suda, slijedom čega su stranke ugovorile nadležnost arbitraže, tako da rješavanje ovog spora ne ide u sudsku nadležnost.

 

Prvostupanjski sud je odlučujući o prigovoru apsolutne nenadležnosti isti odbio kao neosnovan navodeći da je odredbom članka 8. stavak 1. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u R. H. s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj 72/17, dalje: Zakon) propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem, u smislu tog zakona, dužnik može pokrenuti postupak protiv neovlaštenog vjerovnika bilo pred sudovima države u kojoj neovlašteni vjerovnik ima sjedište, ili neovisno o sjedištu neovlaštenog vjerovnika, pred sudovima mjesta gdje dužnik ima prebivalište, odnosno sjedište.

 

U konkretnom slučaju, riječ je o sporu pokrenutom od strane dužnika (s prebivalištem odnosno sjedištem u R. H.) protiv vjerovnika koji je pravna osoba, te koja je ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobrila kredit dužniku, a na dan sklapanja tog ugovora je imala upisano sjedište izvan R. H. (i to u K., R. A.) i pružala usluge odobravanja kredita u R. H. (što uostalom i proizlazi iz činjenice da je kao mjesto sklapanja spornog ugovora o kreditu navedeno - Z.) bez odobrenja ili suglasnosti nadležnih tijela R. H., slijedom čega rješavanje predmetnog spora spada u sudsku nadležnost, a za koji je stvarno i mjesno nadležan upravo ovaj sud, sve utemeljenjem u odredbi članka 8. stavak 1. Zakona. Ujedno prvostupanjski sud navodi da je Ugovorom o jednokratnom gotovinskom kreditu od 03. prosinca 2008. godine ugovoreno kako slijedi:

 

"B) Sporovi koji proizlaze iz ugovornog odnosa, rješavaju se po Pravilniku o arbitražnom i nagodbenom postupku Gospodarske komore u K., od strane jednog arbitra - Arbitražnog vijeća mirovnog suda.

 

C) Ostaje nam pravo, potraživanja iz ugovornog odnosa ostvariti u H.. U tom se slučaju ugovara nadležnost stvarno nadležnog suda u Z.",

pa kako je potonje navedenim utanačenjem alternativno ugovorena i nadležnost suda (u R. H., i to stvarno nadležnog suda u Z.), to se predmetni prigovor tuženika ukazuje neosnovanim i iz navedenih razloga.

 

              Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP), na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

              Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

              Osnovno pravilo vezano za nadležnost sudova R. H. prema Uredbi Vijeća o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. (Uredba Bruxelles I) i Uredbe Vijeća o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka o građanskim i trgovačkim predmetima br. 1215/2012. od 12. prosinca 2012. (Uredba Bruxelles I bis) je da se sudska nadležnost prosuđuje prema prebivalištu potrošača (čl. 16. Uredbe Bruxelles i čl. 18. Uredbe Bruxelles I bis) što znači da tužitelj kao potrošač može podnijeti tužbu pred sudovima države članice na čijem području ima prebivalište. Budući da su navedene uredbe stupile na snagu 1. ožujka 2002. odnosno 10. siječnja 2015. (a predmetna tužba podnesena 10. siječnja 2018.) neosnovano je tuženik u okviru opisanih žalbenih razloga osporio pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda jer su citirane uredbe obvezujuće i neposredno se primjenjuju u državama članicama u skladu s ugovorom o osnivanju Europske zajednice (čl. 1., čl. 76. i čl. 81. citiranih uredbi).

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

 

Trošak odgovora na žalbu ocijenjen je nepotrebnim za ishod žalbenog postupka u smislu članka 155. ZPP-a, zbog čega su tužitelji odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

U Dubrovniku, 25. studenoga 2020.

 

Sutkinja:

 

Noemi Butorac


 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu