- 1 -              Rev 3000/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3000/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović- Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. Z. B., i 2. D. B. oboje iz S., koje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. N. i M. N. T. iz S., protiv tuženice A. B. d.d. iz Z., (ranije H. A.-A.-B. d.d.), koju zastupaju Z. R., B. B. i V. D., dipl. iur., tuženice, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-334/17 od 19. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P-506/15 od 16. siječnja 2017., u sjednici održanoj 25. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženice A. B. d.d., kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom proglašena je ovrha nedopuštenom u predmetu Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj Ovr-167/2012 određena rješenjem toga suda broj Ovr-167/12-2 od 10. srpnja 2012. (toč. 1. izreke ) te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u visini od 102.875,00 kn (toč. 2 izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tužitelji su odgovorili na reviziju te predlažu odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tuženica u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a koje da su počinjene drugostupanjskim sudom na način da se "(…) obrazloženje pobijane presude uglavnom svodi na citiranje navoda iz prvostupanjske presude , bez kritičnog osvrta koje su od odlučnog značaja za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari (…)" te da je (…) pobijana presuda nerazumljiva i kontradiktorna sadržaju isprava koje prileže spisu, prvenstveno nalazu i mišljenju vještaka (…) čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

U odnosu na navedeni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koji se odnosi na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, isti nije osnovan, iz razloga jer obje nižestupanjske presude sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te vrlo iscrpne razloge o odlučnim činjenicama, slijedom čega se obje nižestupanjske presude mogu valjano ispitati. Također nema proturječnosti između izreka i obrazloženja tih presuda, a niti su obrazloženja presuda i razlozi navedeni o odlučnim činjenicama u suprotnosti sa stanjem spisa.

 

Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj Ovr-167/12-2 od 10. srpnja 2012., na nekretninama Z. B. upisanim u z.k.ul.br. … k.o. M. i to na k.č.br. … kuća luka od 108m2, dvorište od 500m2, i oranica luka od 590m2 uz zabilježbu ovrhe u zemljišnim knjigama a koja je određena temeljem javnobilježničke isprave-ovršnog akta-ugovora o kreditu broj: 401-20/2004 od dana 14. srpnja 2004., koji je soleminiziran 16. srpnja 2004., kod javnog bilježnika I. M., pod brojem OU-238/04.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici pod poslovnim brojem Ovr-167/12-2 od 10. srpnja 2012. određena ovrha nekretninama Z. B. upisanim u zk. ul. … k.o. M. i to utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom iste i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom uz zabilježbu ovrhe u zemljišnim knjigama;

 

- da je rješenjem od 11. srpnja 2013. sud uputio ovršenike, ovdje tužitelje, na pokretanje parnice radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena;

 

- da je tužitelj Z. B., kao vlasnik Trgovačkog obrta Z. sklopio sa tuženicom ugovor o kreditu sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (55/2363 suvlasničkog dijela k.č.br. … stambeno poslovna zgrada … od 755m2 i dvorište … od 441m2 koja je upisana kod Općinskog suda u Sisku u z.k.ul. …, poduložak br. … k.o. S. S. te je na tom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njim povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnina, što u naravi predstavlja "…"- poslovni prostor u prizemlju koji se sastoji od trgovine pred prostora i  WC-a u ukupnoj pov. 35,70m2 kao i na z.k.ul. … k.o. M. u naravi kuća luka površine 30 hvati, dvorište luka površine 139 hvati i oranica luka površine 164 hvati sve nalazeće na k.č.br. …, u iznosu od 150.000,00EUR-a s kamatom od 8,5%, s tim da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima od 1.859,79 EUR-a počevši od 1. studenoga 2004.;

 

- da je pismom namjere tuženica Trgovačkom obrtu Z. vl. Z. B. od 13. lipnja 2007., brisala zabilježbe koje su upisane na navedenoj nekretnini a koje pismo namjere je povezano sa predugovorom o kupoprodaji nekretnina prodavatelja Z. B. s jedne strane i Ž. Š. kao kupca s druge strane;

 

- da su navedenim predugovorom stranke ugovorile visinu kupovine nekretnine u iznosu od 120.000,00 EUR-a te su postigle suglasnost da će kupac uplatiti tuženicu na ime otplate kredita koji je prodavatelj podigao kod tuženica broj: 401-20/2004 od 15. srpnja 2004. dio kupovine u iznosu od 50.000,00EUR-a, te su stranke bile suglasne da će kupac (Ž. Š.) preostali dio kupovine u visini od 70.000,00EUR-a uplatiti tuženici na ime otplate kredita prema ugovoru o kreditu broj 401-20/2004 od 15. srpnja 2004., najkasnije u roku od jedne godine od dana sklapanja predugovora;

 

- da je 27. svibnja 2008. Ž. Š. platila iznos od 433.800,00 kuna u podružnici tuženice u S. a za korist otplate kredita obrtnika Z.

 

- da je stanje duga na dan 9. srpnja 2013. (po obračunu koji je sastavila tuženica) M.T. D. B. (koja nije stranka ugovora o kreditu) temeljem ugovora o kreditu broj 401-20/2004 na dan 9. srpnja 2013. dužna tuženicu glavnicu u visini od 97.776,26 EUR-a, redovnu kamatu u visini od 11.499,01EUR-a, zateznu kamatu u visini od 39.885,45EUR-a, zateznu kamatu u kunama u visini od 1.553,92kn, ostala potraživanja u kunama u visini od 7.183,28 kn, odnosno ukupno iznos od 149.160,72EUR-a i 8.737,20kn, sve uvećano za zatezne kamate i troškove;

 

- da je tuženica 21. kolovoza 2008. izdala brisovno očitovanje te da se taj datum podudara s izvršenjem plaćanja po predugovoru za prodaju nekretnine, kojim je suglasna da se bez ikakvog pitanja i dokazivanja izvrši brisanje uknjižbe založnog prava za iznos od 150.000,00 EUR-a pod poslovnim brojem Z-3614/2004 i iznos od 200.000,00 HRK pod poslovnim brojem: Z-541/2005, koja založna prava su zasnovana u svrhu osiguranja novčanih tražbina u korist tuženica podružnice S. i to za tražbinu u visini od 150.000,00 EUR-a temeljem ugovora o kreditu broj: 401-20/2004 od 14. srpnja 2004., te za iznos od 200.000,00 kn temeljem ugovora o kreditu broj 401-9/2005 koji su sklopljeni između tuženica i Trgovačkog obrta Z. vl. Z. B. uz brisanje zabilježbe ovršivosti tražbine.

 

Među strankama bilo je sporno je li tužitelj Z. B. podmirio svoje kreditne obveze po ugovoru o kreditu broj 401-20/2004 od 14. srpnja 2004., prema banci, odnosno s koje osnove i u kojim iznosima banka/tuženica potražuje iznos koji je predmet ovrhe od tužitelja.

 

Za potrebe dokaznog postupka, a kako bi se utvrdilo stvarno stanje eventualnog duga tužitelja po ugovoru o kreditu broj 401-20/2004 od 14. srpnja 2004., sud je odredio provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Tuženica nije tijekom postupka (ni po višekratnom traženju suda i vještaka) dostavila svu potrebnu relevantnu dokumentaciju za izvršenje zadatka vještačenja.

 

S obzirom na takvo stanje stvari te na temelju provedenih dokaza uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u postupku (deviznu karticu kredita, otplatni plan za ugovor o kreditu i pregled prometa po ugovoru o kreditu, dokaze o plaćanjima) nižestupanjski sudovi temeljem odredbe čl. 7., 219. i 221.a ZPP usvajaju tužbeni zahtjev uz zaključak da "(…) tuženica u ovom postupku ni na koji način nije dokazala svoje tvrdnje da dug po ugovoru o kreditu broj: 401-20/2004 od 14. srpnja 2004. godine postoji upravo u visini koju potražuje u ovrsi, niti je razvidno kako je tuženik došao do iznosa navodnog duga od 149.160,72EUR-a (…)".

 

Stoga, i po ocjeni ovoga suda nema proturječnosti između izreka i obrazloženja tih nižestupanjskih presuda, a niti su obrazloženja presuda i razlozi navedeni o odlučnim činjenicama u suprotnosti sa stanjem spisa.

 

Takvih nelogičnosti ovaj sud ne nalazi ni u činjenici da je tužbeni zahtjev prihvaćen (da je ovrha utvrđena nedopuštenom) unatoč činjenici da je u nalazu i mišljenju vještak naveo da "(…) prema stanju ukupno raspoložive dokumentacije, visini iznosa kredita iz ugovora broj 401-20/2004 (…) kredit nije isplaćen u cijelosti (…)".

 

Sudovi su odluke temeljili na odredbi čl. 7. , čl. 219. i 221.a ZPP, odnosno presudili su primjenom odredba o pravilima teretu dokazivanja.

 

Naime, u ovršnom postupku koji je prethodio ovoj parnici, sporno je li prestala tražbina tuženice prema tužitelju s naslova Ugovora o kreditu broj 401-20/2004, pa je u ovoj parnici trebalo utvrditi je li uplatama tužitelja u iznos od 433.800,00 kn te 128.508,49 kn izmirena obveza u cijelosti. 

 

Kako nema spora o tome da su navedeni iznosi plaćeni tuženici, na njoj je bio teret dokazivanja visine (eventualno) preostalog duga s osnova glavnice i/ili kamata te eventualnog načina uračunavanja primljenih uplata u postojeće kreditne obveze tužitelja.

 

Sud je naložio tuženici da "(…) stalnom sudskom vještaku stav na raspolaganje svu financijsku dokumentaciju koja je vezana za dugovanje tužitelja po kreditu broj 401-20/2004, te da po pozivu stalnog sudskog vještaka omoguće istom uvid u dokumentaciju (…)" što ona ni nakon višekratno ponovljenih zahtjeva nije učinila.

 

Primjena pravila o teretu dokazivanja posljedica je neuspjeha stranke da dokaže postojanje određene činjenice u parničnom postupku. Pri raspodjeli tereta dokazivanja uzima se u obzir i eventualni doprinos stranke nemogućnosti utvrđivanja određene činjenice, odnosno rizik neutvrđenja određene činjenice tereti stranku koja je svojim radnjama spriječila dokazivanje te činjenice.

 

Prema ocjeni ovoga suda, pobijana odluka posljedica je pravilne primjene odredbe čl. 221.a ZPP jer su sudovi u situaciji kad na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) nisu sa sigurnošću mogli utvrditi postojanje tražbine tuženice/ ovrhovoditeljice (čemu je ona svojim postupanjem – nedostavljanjem dokumentacije – pridonijela) o (ne)postojanju te činjenice zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

S obzirom na navedeno, ostali navodi revizije tuženice (kojima se prigovara načinu na koji su sudovi ocijenili provedene dokaze i utvrdili odlučne činjenice) su prigovori pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke jer ih u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati (čl. 385. ZPP).

 

Na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava se tuženica nije pozivala, niti on određeno proizlazi iz navoda revizije.

 

Kako ovaj sud u povodu revizije može ispitati pobijanu drugostupanjsku odluku samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP), to se pravilna primjena materijalnog prava u pobijanim odlukama nije ni ispitivala.

 

Slijedom svega izloženog je valjalo odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

 

Zagreb, 25. studenog 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.