- 1 -              Revd 2813/2020-2

Broj: Revd 2813/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. P. p. d.o.o., Z., OIB ... i 2. tužitelja H. C. d.o.o., Z., OIB ..., koje zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i P. d.o.o., Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu 1.tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2483/16-3 od 22. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2431/13 od 30. studenog 2015. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-2431/13 od 29. siječnja 2016., na sjednici održanoj 25. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

Prvotužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2483/16-3 od 22. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2431/2013 od 30. studenog 2015. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-2431/2013 od 29. siječnja 2016.

Tuženik na prijedlog nije odgovorio.

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime, prvotužitelj je u prijedlogu postavio slijedeća pitanja:

1. Može li se Pravilnik o izvanrednim događajima u željezničkom prometu (NN 64/09), koji je donesen na osnovu Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu, smatrati općim pravnim propisom koji obvezuje sve sudionike u željezničkom prometu, uključujući i tuženika kao osiguravatelja vozila koje je isključivo odgovorno za nastanak predmetnog štetnog događaja?

2. Mogu li se parametri, na kojima se obračunava naknada štete s naslova izmakle koristi i troškova zastoja i koji su propisani člankom 12. Pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu, primjenjivati na svaki pojedini slučaj, bez obzira na visinu nastale štete?

              3. Mora li tužitelj (kao željeznički prijevoznik) prilikom potraživanja naknade štete s naslova izmakle koristi i troškova zastoja, za svaki pojedini slučaj dokazivati postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja (izvanrednog događaja u željezničkom prometu) i visine štete ili je dovoljno da se visina štete utvrdi i obračuna na osnovu podataka o kašnjenju i zadržavanju svakog pojedinog vlaka i/ili podataka o trajanju imobilizacije lokomotive (vučnog vozila) i parametara propisanih člankom 12. Pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu?

              4. Je li korištenje parametara propisanih člankom 12. i ostalih odredbi Pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu, prilikom obračuna visine štete s naslova izmakle koristi, u suprotnosti sa odredbama Zakona o obveznim odnosima, kojima je regulirana materija naknade štete ili se predmetni Pravilnik o izvanrednim događajima u željezničkom prometu može smatrati lex specijalis i pomoćno sredstvo pri utvrđivanju visine štete i čija primjena nije u suprotnosti s odredbama Zakona o obveznim odnosima?

Međutim, riječ je o pravnim pitanjima s o kojima je ovaj revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u presudi poslovni broj Rev 461/10-2 od 14. prosinca 2011. te u više svojih odluka (primjerice u odlukama poslovni broj Rev-x 257/16-2 od 25. travnja 2017., Rev-x 750/13-2 od 26. veljače 2014., Rev 1220/08-2 od 18. ožujka 2009., Rev 1222/08-2 od 10. travnja 2009., Rev-x 100/2017-2 od 24. rujna 2020.).

Pobijana odluka donesena je dakle u skladu s izraženim, ustaljenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 25. studenog 2020.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.