Broj: Kž 373/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. Š. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. i vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 19. ožujka 2015. broj K-33/14, u sjednici održanoj 14. ožujka 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda optuženi G. Š. je, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08.), oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećenik – stečajna masa trgovačkog društva V. d.o.o. – upućen je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog „pogrešno ili nepotpuno“ utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje“.

 

Optuženi G. Š. podnio je po branitelju, odvjetniku dr. sc. D. P., odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio njeno odbijanje.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.-17.) koji se sada primjenjuje, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Prvostupanjski sud je, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, nedvojbeno utvrdio da je optuženi G. Š., nakon što je trgovačkom društvu V. d.o.o. čiji je bio direktor, prethodno bio dao pozajmicu u iznosu 600.000,00 kuna, u razdoblju od 10. do 20. kolovoza 2012. podigao iz blagajne 210.543,57 kuna, a putem asignacija i cesija potraživanja tog društva prema raznim vjerovnicima, ishodio njihove isplate, umjesto na račun društva V. d.o.o., na račun optuženikove majke J. Š., i to u ukupnom iznosu 379.456,43 kune. Ove činjenice u svom iskazu potvrđuje i sam optuženik.

 

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da iz dokumentacije u spisu – višestranog obvezujućeg očitovanja, odnosno dodatka broj 1. tom očitovanju od 17. prosinca 2010. – proizlazi da nisu bili ispunjeni uvjeti za povrat navedene pozajmice optuženom G. Š..

 

Naime, sam optuženik u iskazu navodi da je navedenim očitovanjem, odnosno njegovim dodatkom, bilo dogovoreno da se povrat njegove pozajmice od 600.000,00 kuna društvu V. d.o.o. ne može realizirati prije nego što to društvo ne sanira ukupni gubitak iz ranijeg poslovanja u iznosu 1.746.311,68 kuna, osim ako on ranije ne bude razriješen funkcije člana uprave društva bez svoje krivnje.

 

Nesporno je da navedeni gubitak ne samo da nije saniran, nego je do vremena počinjenja inkriminiranih radnji i povećan.

 

Osim toga, nesporno je i da je optuženi G. Š. razriješen s funkcije direktora trgovačkog društva V. d.o.o. tek 29. kolovoza 2012., dakle, u vrijeme poduzimanja inkriminiranih mu radnji još je bio njegov direktor.

 

S obzirom na sve ove nesporne činjenice, neutemeljen je zaključak prvostupanjskog suda da „nema dokaza je li optuženik povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa  budući da na nedvojben način nije utvrđeno jesu li ispunjeni uvjeti za povrat duga od strane T. V. u kojem je optuženik bio direktor“. Naime, jasno je u vrijeme kada je optuženik na ranije opisani način sebi i svojoj majci isplatio 600.000,00 kuna nije bila ostvarena niti jedna od navedenih ugovorenih pretpostavki realizacije povrata pozajmice od 600.000,00 kuna – saniranje gubitka ili razrješenje optuženika s funkcije direktora društva.

 

Pritom se ukazuje i na dio iskaza optuženog G. Š. prema kojem je on, svjestan da će zbog aktiviranja zadužnica uslijediti blokada računa društva V. d.o.o., držeći za poslovne probleme društva odgovornom S. D. P., „dio sredstava koje je unio u tvrtku prije spomenutom pozajmicom, `spasio´ na način kako se to navodi u optužnici“ , iz čega bi proizlazila i njegova namjera ostvarenja osobne koristi, usprkos spoznaje da time istovremeno čini štetu društvu.

 

Zbog navedenih nespornih činjenica ukazuje se neutemeljenim i zaključak prvostupanjskog suda da „nema ni dokaza je li utuženim radnjama optuženik sebi ili drugome pribavio protupravnu imovinsku korist i je li time T. V. prouzročena šteta“.

 

Naime, ako je optuženi G. Š. prisvojio novac iz blagajne društva te asignacijama i cesijama prihode društva preusmjerio na račun svoje majke, a za takvo njegovo postupanje nije postojala valjana pravna osnova, očigledno je da je time sebi i svojoj majci pribavio protupravnu imovinsku korist, a istovremeno trgovačkom društvu V. d.o.o., o čijim interesima je bio dužan skrbiti, nanio štetu.

 

Stoga je, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku i to, na temelju odredbe članka 484. stavka 1. ZKP/08.-17., pred potpuno izmijenjenim vijećem, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud provesti sve raspoložive dokaze, koje će nakon toga, svakoga za sebe i u vezi s ostalima, i valjano ocijeniti te će, imajući na umu nedostatke pobijane presude na koje mu je ukazano ovim rješenjem, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će i valjano obrazložiti.

 

Zagreb, 14. ožujka 2018.