- 1 -              Revd 1821/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1821/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo …, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-195/19-2 od 19. prosinca 2019. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-67/16-47 od 28. veljače 2019., u sjednici održanoj 25. studenog 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

II.              Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženica je pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-195/19-2 od 19. prosinca 2019. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-67/16-47 od 28. veljače 2019.

 

Tužitelj u odgovoru na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije osporava istaknute navode tuženice, s prijedlogom da se isti odbaci.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, tuženica naznačujući prvo pitanje polazi od pretpostavki koje, prema stanju spisa, nisu ostvarene (postojanja službenih evidencija tuženika odnosno nedokazanosti odrađenih radnih sati).

 

Drugo postavljeno pitanje je pitanje koje nije važno za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda izraženom u odlukama poslovni broj Revr-67/13-2 od 10. svibnja 2016. i Revr-1861/14-2 od 13. prosinca 2016.

 

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 25. studenog 2020.