- 1 -              Revd 1764/2020-2

Broj: Revd 1764/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz O., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici B. G., D. C. i K. B., odvjetnici u R., protiv tuženika E. o. d.d., P. R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4390/18-3 od 27. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-86/17-15 od 18. travnja 2018., na sjednici održanoj 25. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4390/18-3 od 27. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-86/17-15 od 18. travnja 2018.

Tužitelj je na prijedlog odgovorio, predlažući da se isti odbaci. Traži troškove na ime sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije dopušten.

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime, tuženik je u prijedlogu postavio slijedeća pitanja:

1. Da li je ugovaranje presumpcije o činjenici u kasko uvjetima osiguranja koja glasi: „Prema uvjetima smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola ako neposredno nakon prometne nezgode ne osigura svoju alkoholiziranost, osim u slučajevima kada bi to bilo štetno po zdravlje“ u skladu sa odredbom čl. 2. Zakona o obveznim odnosima?,

2. Da li je izbjegavanje kontrole alkoholiziranosti vozača pravni standard čiji je konkretan sadržaj potrebno prilagoditi okolnostima pojedinačnog slučaja za primjenu propisa o gubitku prava na isplatu osigurnine kod ugovora o kasko osiguranju, tako da se u načelu može tvrditi da vozač izbjegava ispitivanje kada namjerno spriječi mogućnost utvrđivanja njegove alkoholiziranosti?,

3. Da li se okolnost slučaja da ničim opravdano napuštanje mjesta prometne nezgode od strane vozača u situaciji kada odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ali i opća načela ponašanja stranaka u obvezno pravnim odnosima te drugi pozitivni propisi nalažu vozaču ostanak na mjestu nesreće i čekanje djelatnika policije potpada pod pravno shvaćanje iz odluke VSRH Rev-701/02 na način da se radio o odbijanju vozača kontrole njegove alkoholiziranosti?,

4. Da li se po pravilima o teretu dokaza može zaključiti da je dokazana presumirana ugovorena činjenica – da je vozač bio pod utjecajem alkohola u trenutku nastanka osiguranog slučaja, ako presumpcija nije oborena provedbom kontrole alkoholiziranosti odnosno drugim adekvatnim dokazima?

Međutim, riječ je o pravnim pitanjima s o kojima je ovaj revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u nizu odluka, među ostalim i u presudi poslovni broj Rev 1245/17-2 od 4. veljače 2020.

Treba tome dodati da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-5559/2008 od 11. srpnja 2017. prihvatio pravilnim shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-1067/04-2 od 16. studenoga 2005. o ništetnosti odredaba Pravila o kasko osiguranju kojima se obvezuje osiguranika da nakon prometne nezgode sam osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti.“

Pobijana odluka donesena je, dakle, u skladu s izraženim, ustaljenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Kako nije dopušteno podnošenje revizije, tužitelju nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta radnja nije bila radnja potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 25. studenog 2020.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.