- 1 -              Revr 741/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 741/2018-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., O., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u V., protiv tuženika P. d.d., K., OIB: .. , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. j.t.d, Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-127/2018-2 od 1. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-17/2017-48 od 19. prosinca 2017., u sjednici održanoj 25. studenoga 2020.

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom je:

 

- odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 13. siječnja 2016. kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu tužitelju i za vraćanje tužitelja u radni odnos te priznanje svih prava iz radnoga odnosa (t. I. izreke) i

- tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 3.000,00 kn (t. II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovom revizijskom sudu da nižestupanjske presude preinači ili ukine.

 

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u cijelosti jer je tuženik u cijelosti revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP), uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanje na radno mjesto te priznavanje prava iz radnoga odnosa.

 

U postupku pred sudom prvoga stupnja utvrđeno je:

 

- da je tužitelj kod tuženika radio na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu trgovačkoga predstavnika – unapređivača prodaje u sektoru „F. S.“ – prodaja H. – P. S.,

 

- da je tuženik Odlukom od 13. siječnja 2016. otkazao tužitelju Ugovor o radu navevši da su razlozi otkaza optimizacija poslovnih procesa i povećanje učinkovitosti poslovanja što je rezultiralo organizacijskim promjenama i smanjenjem broja izvršitelja na poslovima prodaje u „F. S.“ – prodaja H. – P. S., iz čega je za zaključiti da je Odluka o otkazu donesena zbog organizacijskih razloga,

 

- da je tuženik ponudio tužitelju sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnika u prehrani, što je tužitelj odbio,

 

- da je tužitelj u zakonskom roku protiv Odluke o otkazu podnio prigovor radi zaštite prava na koji tuženik nije odgovorio,

 

- da je kod tuženika doista došlo do organizacijskih promjena opisanih u Odluci o otkazu, zbog čega je došlo i do potrebe za manjim brojem radnika na poslovima na kojima je radio tužitelj,

- da je tuženik proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem,

 

- da je tuženik prilikom odluke kojem će od radnika otkazati ugovor o radu vodio računa o socijalnim kriterijima propisanima odredbom čl. 115. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, dalje: ZR).

 

S obzirom na ova utvrđenja, nižestupanjski sudovi smatraju da je tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu valjano zasnovana na odredbi čl. 115. st. 1. t. 1. ZR, prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, između ostaloga, ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

Tužitelj je u reviziji naveo da je izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a iz dijela revizijskoga sadržaja koji glasi: „Županijski sud u Osijeku, kao sud koji je potvrdio prvostupanjsku presudu, počinio je bitnu povredu odredaba postupka jer izreka proturječi razlozima presude, a oni su nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a kako je to u nastavku obrazloženo“, proizlazi da je revizija izjavljena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u odnosu na drugostupanjsku presudu.

 

Tužitelj je, zapravo, doslovce prepisao cijeli sadržaj odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, smatrajući da su se u konkretnom slučaju ostvarile baš sve situacije zbog kojih ova povreda može biti počinjena. S obzirom na navedeno, napominje se:

 

- da je u izreci drugostupanjske presude navedeno da se tužiteljeva žalba odbija i presuda suda prvoga stupnja potvrđuje, a u obrazloženju je drugostupanjski sud naveo da tužiteljeva žalba nije osnovana, a prvostupanjska presuda da je pravilna i zakonita, pa nije jasno zašto tužitelj smatra da izreka drugostupanjske presude proturječi njenim razlozima,

 

- da razlozi koje je drugostupanjski sud naveo kao osnovu zaključka o neosnovanosti žalbe i o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske presude nisu nejasni i proturječni,

 

- da navodnu proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika o odlučnim činjenicama tužitelj u većem dijelu revizijskog sadržaja obrazlaže s obzirom na vlastitu ocjenu provedenih dokaza, prikazujući tako činjenično stanje drukčijim od onoga kakvo su sudovi utvrdili, i tako drugostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpunog činjeničnog stanja, što nije dopušteno (čl. 385. ZPP). Ovo se osobito odnosi na prihvaćanje drugostupanjskoga suda činjeničnoga stanja glede utvrđenja tuženikova vođenja računa o trajanju radnoga odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, u skladu s odredbom čl. 115. st. 2. ZR. Prvostupanjski je sud, međutim, jasno obrazložio, ocijenivši u tu svrhu provedene dokaze, te konkretno uzevši u obzir sve navedene socijalne kriterije za više radnika koji kod tuženika obavljaju isti posao kao tužitelj, kako ne proizlazi tužiteljeva tvrdnja da ovi kriteriji nisu poštovani, dok se tužitelj pobijajući ovakvo utvrđenje koncentrirao isključivo na kriterij postojanja obveze uzdržavanja maloljetnog djeteta.

 

Pogrešnoj primjeni materijalnoga prava tužitelj pak prigovora u odnosu na zaključak o provedenoj obvezi savjetovanja s radničkim vijećem u skladu s odredbama čl. 127. i 128. ZR, no, također, uvodno osporavajući činjenična utvrđenja suda u vezi s tim zakonskim obvezama.

 

Stoga nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 25. studenoga 2020.