- 1 -              Revr 1219/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1219/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. J. (OIB: ... ) iz Č., kojeg zastupaju punomoćnici A. T. i S. Z., odvjetnice u R. protiv tuženika A. I. d.o.o. (OIB: ... ) R., kojeg zastupaju punomoćnici M. K. i M. K., odvjetnici iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i u pravnoj stvari tuženika-protutužitelja A. I. d.o.o. (OIB: ... ) R., kojeg zastupaju punomoćnici M. K. i M. K., odvjetnici iz R., protiv tužitelja-protutuženika K. J. (OIB: ... ) iz Č., kojeg zastupaju punomoćnici A. T. i S. Z., odvjetnice u R., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-282/16-2 od 1. ožujka 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2314/14 od 23. srpnja 2015., u sjednici održanoj 25. studenoga 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija i dopuna revizije tuženika-protutužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. veljače 2012. nije dopuštena. U točki II. naloženo je tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom. Pod točkom III. odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti izvanrednog otkaza tužitelja –protutuženika od 7. veljače 2014. kao nezakonitog i nedopuštenog te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška. Točkom IV. odbijen je eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu od 1. siječnja 2011. s danom 14. veljače 2012.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) je podnio tuženik-protutužitelj zbog razloga navedenih u članku 385. stavku 1. do 3. ZPP-a. Predlaže uvažiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude podredno iste ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Podnosi i dopunu revizije u kojoj ispravlja podnesenu reviziju na način da ispravlja oznake pobijanih presuda i to oznaku godine u poslovnom broju prvostupanjske presude i naziv suda u oznaci drugostupanjske presude. Traži trošak za sastav revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija i dopuna revizije je neosnovana.

 

Temeljem članka 392. a ZPP-a propisano je da u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu tužitelja od 14. veljače 2012., protutužbeni zahtjev tuženika –protutužitelja za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu koji je tužitelj dao 7. veljače 2012., te eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenje da je radni odnos tužitelju prestao 14. veljače 2012.

 

Neosnovani su revizijski navodi tuženika-prottužitelja da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer izreka presude nije proturječna razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni, nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danima i postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

Nije počinjena bitna povreda time što je drugostupanjski sud utvrđene činjenice i provedene dokaze tumačio na način koji nije u skladu sa stajalištem tuženika-protutužitelja. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a).

 

Revident ističe i relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a. Drugostupanjski sud je utvrdio da se žalbeni navodi tuženika iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza i viđenja predmetne situacije prema kojoj tužitelj nije imao opravdani razlog za otkazivanje svog ugovora o radu. Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja tuženika-protutužitelja da je drugostupanjski sud  počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a.

 

U pretežitom dijelu revizije tuženik-protutužitelj iznosi prigovore činjenične naravi, koji prigovori se ne mogu razmatrati u okviru revizijskog postupka, a sve sukladno odredbi članka 385. stavka 1. ZPP-a.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

tužitelj je kod tuženika bio u radnom odnosu od 2001., a temeljem ugovora o radi od 1. siječnja 2011. obavljao je poslove voditelja servisa

- tužitelj je 7. veljače 2012. izvanredno otkazao ugovor o radu od 1. siječnja 2011. zbog teške povrede obveza iz radnog odnosa i kršenja prava na dostojanstvo kao radnika te zbog gubitka povjerenja između njega i poslodavca

- odluku tužitelja o otkazu ugovora o radu tuženik je zaprimio 10. veljače 2012.

- tuženik je odlukom od 14. veljače 1012. izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju od 1 siječnja 2011. zbog neopravdanog izostanka s posla, svjesnog poduzimanja radnji na štetu poslodavca, poticanje drugih radnika na neizvršavanje radnih dužnosti i zbog zloupotrebe prava na bolovanje

 

Kraj svih ranije navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi nalaze da su odnosi kod tuženika prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu od strane tužitelja-protutuženika bili ozbiljno narušeni zbog očitog nerazumijevanja i sukoba koji su nastupili između stranaka u pogledu odlazaka na specijalizaciju i sklapanja navedenih ugovora.

 

Nadalje, navode da postojanje opravdanog razloga za izvanredan otkaz  ne utječe na valjanost otkaza, jer je isti postao pravomoćan primitkom od strane tuženika-protutužitelja, te da ne postoji zakonska mogućnost da poslodavac radnika prisili da nastavi radni odnos ukoliko to radnik ne želi. U odnosu na protutužbeni zahtjev nalaze da je u trenutku donošenja odluke tuženika od 14. veljače 2012. ugovor o radu koji je bio sklopljen između tužitelja-protutuženka i tuženika-protutužitelja od 1. siječnja 2011. više nije pravno egzistirao, pa je iz tih razloga odluka o prihvaćanju tužbenog, a ne prihvaćanju protutužbenog zahtjeva zakonita i pravilna.

 

Neosnovano tužitelj ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 365. ZPP-a).

 

Člankom 108. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, dalje: ZR-a) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obaveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredan otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Polazeći od činjenica koje su utvrdili nižestupanjski sudovi i ovaj sud smatra da je tužitelj-protutuženik imao opravdani razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu jer su nerazumijevanje i sukobi oko odlazaka na specijalizacije i uvjeta u ponuđenim ugovorima o specijalizaciji između poslodavca i radnika doveli do ozbiljno narušenih međusobnih odnosa što je u konačnici rezultiralo gubitkom povjerenja s obje strane, budući da su i poslodavac i radnik, pojedinačno kroz davanje izvanrednih otkaza izrazili volju za prestankom radnog odnosa. Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda, a što nije dovedeno u sumnju navodima revizije tuženika, da je tužitelj imao opravdani razlog za otkaz, da je temeljem te odluke radni odnos tužitelja kod tuženika prestao i nije egzistirao u trenutku kada je tuženik dao izvanredan otkaz tužitelju. Stoga je odluka drugostupanjskog suda pravilna, jer je izvanredan otkaz tužitelja u skladu s odredbom članka 108. stavka 1. ZR-a.

 

 

Slijedom toga, valjalo je odbiti reviziju tuženika-protutužitelja, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 25. studenoga 2020.