Broj: Kžm 1/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 6. studenog 2017. broj Km-2/2017-26, u sjednici održanoj 15. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 88. st. 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ br: 84/11, 143/12, 148/13 i 56/15 - dalje u tekstu: ZSM), obustavljen je postupak prema mlt. D. M., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u prijedlogu državnog odvjetnika za izricanje odgojne mjere.

Temeljem čl. 89. st. 1. ZSM-a, odlučeno je da troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu podnio je maloljetnik po svom branitelju H. G., odvjetniku iz O., u kojem pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost te predlaže da se ista odbije.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Pobijajući utvrđeno činjenično stanje državni odvjetnik osporava pravilnost ocjene iskaza svjedoka P. K. koji, iako je mijenjao svoj iskaz, tereti maloljetnika da mu je kritičnog dana prodao opojnu drogu marihuanu. Alibi maloljetnika, kojeg prvostupanjski sud prihvaća, nije provjeren ispitivanjem svjedoka prof. M. D. na okolnost da li je maloljetnik kritičnog dana nazočio zadnjem satu školske nastave, a osim toga, tvrdi se i da je maloljetnik mogao stići na školsko igralište u B. drugim prijevoznim sredstvom, a ne nužno autobusom, kako zaključuje prvostupanjski sud. Također, smatra se da proturječni iskazi djelatnika policije ne potvrđuju obranu maloljetnika.

Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud u zakonito provedenom dokaznom postupku sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da nema dokaza o tome da bi maloljetnik počinio predmetno kazneno djelo na način kako ga tereti optužba što je posljedično, u smislu čl. 88. st. 2. ZSM-a, dovelo do obustave kaznenog postupka.

Naime, maloljetnik se tereti da je dana ... iza 19:00 sati na školskom igralištu u B. prodao P. K. jedan PVC paketić s opojnom drogom marihuanom za iznos od 30,00 kn tj. da je u neposrednoj blizini škole prodao tvar koja je propisom proglašena opojnom drogom pa da je time počinio kazneno djelo iz čl. 190. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11.

Maloljetnik dosljedno poriče učin tog kaznenog djela tvrdeći da se u inkriminirano vrijeme nije mogao zateći na školskom igralištu u B. s obzirom da je kao učenik Elektrotehničke i prometne škole u O. prisustvovao nastavi koja je završila u 19:05 sati pa kada se uzme vrijeme nužno za prijevoz autobusom od O. do B., kao i vrijeme pješačenja od autobusnog stajališta do školskog igrališta, tada on nije mogao svjedoku P. K. prodati opojnu drogu na mjestu i u vrijeme kako taj svjedok tvrdi.

Obrana maloljetnika sukladna je podacima iz E-dnevnika Elektrotehničke i prometne škole u O. te voznom redu TD P. d.d., kao i aplikaciji Google maps o udaljenosti autobusnog ugibališta i školskog igrališta u B. Stoga prvostupanjski sud osnovano zaključuje da je maloljetnik učinio vjerojatnim svoj alibi, a time i opovrgao iskaz svjedoka P. K. u pitanju mjesta i vremena kupoprodaje droge.

Osim toga, prvostupanjski sud valjano zaključuje da terećenje svjedoka P. K. treba oprezno ocijeniti posebno jer je taj svjedok tijekom postupka višekratno mijenjao svoj iskaz u pitanju od koga je kupio opojnu drogu s kojom je zatečen. Naime, svjedok je iskazivao u tri navrata te je, osim pri prvom ispitivanju, u nastavku postupka poricao da bi opojnu drogu kupio od maloljetnika (na raspravi tvrdi da ju je kupio od NN osobe u klubu „T.“ u O.), a tek po predočavanju ranijeg iskaza ostaje pri prvom terećenju.

Kako slijedom izloženog iskaz svjedoka P. K., kao jedinog svjedoka optužbe, sam po sebi nije dosljedan i pouzdan te je u suprotnosti s obranom maloljetnika koja je potvrđena materijalnim dokazima, tada prvostupanjski sud donosi jedini mogući i pravilan zaključak da kazneno djelo, onako kako je opisano u prijedlogu državnog odvjetnika, nije dokazano.

Pri tome, navodi žalbe državnog odvjetnika svode se na puke spekulacije bez odgovarajućeg uporišta u stanju spisa. Ispitivanje svjedoka prof. M. D. optužba na raspravi nije predlagala, već to po prvi puta čini u žalbi ne dajući pritom odgovarajuće razloge u smislu čl. 466. st. 4. ZKP/08. Isto tako, proturječja u iskazima djelatnika policije M. V. i D. B. o vremenu kada su zatekli svjedoka P. K. i S. O. u posjedu droge, sa sigurnošću je razjašnjeno provjerom u informativnom sustavu MUP-a RH (dopis od 23. listopada 2017.) prema kojem su uredujući policajci obavijestili o događaju dežurnog djelatnika PP B. M. u 19:30 sati, a taj podatak prije osnažuje nego li opovrgava obranu maloljetnika.

Budući da se navodima žalbe državnog odvjetnika pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ne dovodi s uspjehom u sumnju niti ovaj žalbeni sud nalazi povreda na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu kao neosnovanu odbiti i u smislu čl. 3. ZSM-a u vezi čl. 482. st. 1. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. ožujka 2018.