- 1 -              Revd 2287/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2287/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (OIB: …), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, Građansko-upravni odjel, protiv I. tuženice B. M. iz B. L., (OIB: …), i II. tuženice G. I. iz Z., (OIB: …), koje zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o prijedlogu tužiteljice da joj se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-24/2020-2 od 19. ožujka 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-432/2018-18 od 22. studenoga 2019., u sjednici održanoj 24. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

1. Tužiteljici se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-24/2020-2 od 19. ožujka 2020. u odnosu na u njezinom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena pitanja:

 

1/ da li se već i na osnovu stvarno realiziranog (izvršenog) kupoprodajnog ugovora, a sklopljenog za razdoblja važenja Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ-a), koji se zakonik primjenjuje na temelju odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09) te čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" 73/91) i čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenim prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ br. 86/1946), moglo steći vlasništvo nekretnina i bez upisa u zemljišne knjige,

 

2/ da li je na temelju dosjelosti, posjedovanjem nekretnina sa kvalitetom posjeda podobnom za dosjedanje, sve u vremenskom slijedu sa svojim prednicima - počam od razdoblja primjene OGZ-a, tužiteljica mogla stjecati vlasništvo posjedovanih nekretnina?

 

2. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije i za treće u prijedlogu naznačeno pitanje odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev:

 

- na utvrđenje da je tužiteljica „u cijelosti vlasnik čkbr. 580/27 oranica rit sa 1 j i 1595 čhv, čkbr. 580/28 oranica rit sa 761 čhv i čkbr. 580/29 oranica rit sa 1 j i 203 čhv upisano u zk. ul. br. 222 k.o. L. B., te čkbr. 609/2 oranica rit sa 1 j i 180 čhv, upisano u zk. ul. br. 1053 k.o. L. B.“,

 

- na obvezivanje tuženica „trpjeti prijenos svog prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tužiteljice odmah po pravomoćnosti ove presude."

 

dok je tužiteljici naloženo „da u roku od 15 dana na ime naknade cjelokupnog parničnog troška isplati tuženicama iznos u visini 9.281,25 kuna“.

 

Tužiteljica je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

Prijedlog je osnovan.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 19. ožujka 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

Tužiteljica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu navela da ovog podnosi zbog pitanja koja u svojoj suštini glase:

 

1. da li se već i na osnovu stvarno realiziranog (izvršenog) kupoprodajnog ugovora, a sklopljenog za razdoblja važenja Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ-a), koji se zakonik primjenjuje na temelju odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09) te čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" 73/91) i čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenim prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ br. 86/1946), moglo steći vlasništvo nekretnina i bez upisa u zemljišne knjige,

 

2. da li je na temelju dosjelosti, posjedovanjem nekretnina sa kvalitetom posjeda podobnom za dosjedanje, sve u vremenskom slijedu sa svojim prednicima - počam od razdoblja primjene OGZ-a, tužiteljica mogla stjecati vlasništvo posjedovanih nekretnina?

 

3. da li dokazom u parničnom postupku može biti i izvod iz Povijesti promjena na katastarskim česticama izdan od nadležnog ureda za katastar?

 

Ta pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužiteljice postavljeno prvo i drugo pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

Stoga je pravilno za zaključiti:

 

- da u odnosu na u prijedlogu postavljeno prvo i drugo pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni),

 

- da su (time) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, u stavku 1. (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

 

U odnosu na treće u prijedlogu naznačeno pitanje, predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije izložila niti jedan određen i (time) prihvatljiv razlog zbog kojeg bi trebalo uzeti da je ono po bilo čemu važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: to pogotovo kada se prihvati načelno i jedino pravilno i prihvatljivo shvaćanje da „dokazom (i to odlučnim) u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora“.

 

Stoga je prijedlog tužiteljice u tome dijelu - u odnosu na treće pitanje, valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - jer je riječ samo o pravilnoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz stavka 2. izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 24. studenoga 2020.