P-1183/20

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji V. R.., u pravnoj stvari tužitelja: H.
zavod za mirovinsko osiguranje, P. služba u Splitu, OIB: …, protiv
tuženika: C. osiguranje d.d., , OIB: …, Podružnica
S., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. listopada 2020. u
prisutnosti punomoćnice tužitelja V. Š. i generalne punomoćnice tuženika R.
G., objavljene 24. studenog 2020.,

p r e s u d i o je

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 13.015,49
kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. 01. 2020. do
isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna
poena.

Obrazloženje

U tužbi se navodi kako je rješenjem H., Područna služba u Dubrovniku broj spisa
od 21. 6. 2011. i 6. 7. 2011. osiguraniku M. B., rođenom 26. 9. 1968.
priznato pravo na invalidsku mirovinu čiji je uzrok 60% ozljeda na radu koja je nastala u
prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika P. K.. upravljajući teretnim
vozilom reg. ozn. Isplatom mirovine tužitelj da trpi štetu koja za razdoblje od 1.

2. 2017. do 30. 11. 2019. iznosi 29.648,09 kn. Tuženik da je naknadio tužitelju štetu u
razmjernom iznosu od 16.632,60 kn, a ne u punom iznosu kako je to zatraženo odštetnim
zahtjevom od 10. 1. 20. tako da tužitelj predmetnom tužbom potražuje razliku do punog
iznosa od 13.015,49 kn. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 161. Zakona o mirovinskom
osiguranju (NN 157/2013). Tijekom postupka, tužitelj se pozvao i na sudsku praksu izrađenu
u odlukama VSRH Revx-1119/12 od 5. 10. 2016., Rev-454/2008-2 od 14. 1. 2019., Rev-
735/2009 od 17. 6. 20. i dr.

Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, Osporio je visinu
tužbenog zahtjeva, navodeći kako tužitelj potražuje iznos od 13.015,49 kn za razbolje od 1. 2.

2017. do 31. 11. 2019. za koji je odbijen u mirnom postupku, budući je prilikom obrade
odštetnog zahtjeva uračunat razmjerni iznos sukladno zakonskim odredbama koje se imaju
primjenjivati, te je isplaćen iznos od 16. 632,60 kn. Tužitelj da nije utvrdio razmjerni iznos

1

P-1183/20

isplaćene mirovine kako je propisano odredbom čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju.
Obveza tuženika da se temelji isključivo na zaključenom ugovoru o osiguranju od
automobilske odgovornosti te da se na odnose među strankama imaju primijeniti odredbe tog
ugovora koje upućuju na primjenu zakonskih odredbi iz područja osiguranja važećih u
vrijeme zaključenja ugovora. Pravno tumačenje nastajanja štete s datumom svake pojedine
isplate da dovodi do pogrešne primjene mjerodavnih zakonskih odredbi. Tuženikova
odgovornost kao osiguravatelja, za razliku od odgovornosti štetnika, koja je prema općim
načelima obveznog prava apsolutna, postoji samo u okviru odredbi ugovora kojim se taj
odnos regulira. Kako svoje pravo tužitelj u konkretnom slučaju izvodi iz štetnog događaja od

14. 9. 2006. na odnos stranaka da se trebaju primijeniti odredbe koje su važile u tom
trenutku. Također, kako tužitelj svoje pravo postavlja temeljem police osiguranja od
automobilske odgovornosti izdane od tuženika, mjerodavno pravo da je zakonska odredba
koja je važila u vrijeme izdavanja police osiguranja, i to odredba čl. 163. Zakona o
mirovinskom osiguranju, jer obveza tuženika nije apsolutna, već isključivo u granicama i
okvirima obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a sporno razdoblje se ne bi moglo
razmatrati u okviru odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju na koji se tužitelj poziva, već
isključivo odredbama važećih propisa u vrijeme štetnog događaja. Pritom se i tuženik poziva
na sudsku praksu izraženu u odlukama VSRH Rev 1889/01, VTSRH Pž-6890/12, Pž-7800/13,
te odluku Trgovačkog suda u Rijeci P-930/15.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja HZMO Područna služba u
Dubrovniku broj spisa 43931 Klasa: od 21. 6. 2011., rješenja HZMO
Područna služba u Dubrovniku Klasa urbroj od 6. 7.

2011., nalaza i mišljenja vještaka o invaliditetu HZMO Područna služba u Dubrovniku od 5.

11. 2010., prijave o ozljedi na radu od 6. 11. 2006., zapisnika o očevidu PU Splitsko
dalmatinske od 14. 9. 2006., obračuna isplate na teret HZMO-a od 31. 12. 2019. i dopisa
tužitelja upućenog tuženiku 10. 1. 20. s povratnicom.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Među strankama je sporan osnov tužbenog zahtjeva s obzirom da tužitelj potražuje
puni iznos naknade štete za novčana davanja izvršena u spornom razdoblju njegovom
osiguraniku temeljem štetnog događaja od 14. 9. 2006., budući tuženik smatra kako se trebaju
primijeniti odredbe onoga zakona kojim su uređeni opseg i visina obveza tuženika proizašlih
iz zaključenih ugovora, a ne zakonske odredbe kojima se uređuje pravo tužitelja na naknadu
štete općenito prema štetnicima.

Prema odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj
157/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 120/16. - dalje ZMO) propisano je da Zavod ima pravo
zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog
osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom
osiguranju (1.).

Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog
Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog
osiguranja, među ostalim i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku
mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li
osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu (2.).

2

P-1183/20

Prema članku 164. ZMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz
članka 161. ovog Zakona izravno od društva za osiguranja kod kojeg su vlasnici odnosno
korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izravno pravo na naknadu
štete).

Prema članku 166. ZMO-a na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na
zateznu kamatu u visinu određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka
roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je rješenjem HZMO Područna služba u Dubrovniku Klasa od
21. 6. 2011. osiguraniku tužitelja M. B. kod kojega je zbog ozljede na
radu 60% i bolesti 40% nastala profesionalna nesposobnost za rad priznato pravo
počevši od 29. 10. 2010. pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.013,19 kn
mjesečno,

- kako je rješenjem HZMO Područna služba u Dubrovniku Klasa  od 6.
7. 2011. odlučeno da se M. B. počevši od 9. 7. 2011. vrši isplata
invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad dijelom uzrokovane 60%
ozljede na radu i 40% bolešću u iznosu od 1.030,25 kn mjesečno.,

- kako je osiguranik tuženika M. B. prijavio ozljedu na radu od 14. 9. 2006.,

koja je nastala u prometnoj nezgodi,

- kako je osiguranik tuženika prema zapisniku o očevidu PU Dubrovačko neretvanske
PP Dubrovnik broj… 14. 9. 2006. doživio prometnu nezgodu u
ulici

- kako je tužitelj u razdoblju od 1. 2. 2017. do 30. 11. 2019. s osnova invalidske
mirovine isplatio osiguraniku M. B.. iznos od 49.413,48 kn, a 60% tog
iznosa čini iznos od 29.648,09 kn,

- kako se tužitelj radi isplate utuženog potraživanja obratio tuženiku u mirnom postupku
dopisom od 13. 1. 20., kojega je tuženik zaprimio 15. 1. 20.,

- kako je tuženik naknadio tužitelju štetu u iznosu od 16.632,60 kn, te tužitelj potražuje

razliku do punog iznosa (od 29.648,09 kn) u iznosu od 13.0154,49 kn.

Kako je naprijed navedeno, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u visini
punog iznosa invalid. mirovine koja je isplaćena osiguraniku tužitelja M. B. u
razdoblju od 1. 2. 2017. do 30. 11. 2019. zbog ozljede na radu, sukladno omjeru tuženikove
odgovornosti.

Suprotno stajalištu tuženika, u odnosu na štetu koja je nastala tužitelju isplatom u
utuženom razdoblju valjalo je primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji je
bio na snazi u tom razdoblju, jer svakom novom isplatom mirovine tužitelju nastaje nova šteta
sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) te se
primjenjuje zakon koji bi bio na snazi u vrijeme nastanka štete (VSRH Revx-436/10-2). Stoga
se tuženik neosnovano poziva na odredbe Zakona o osiguranju (NN 9/94 i 20/97).

Sukladno odredbama članaka 161., 162. i 164. ZMO-a, tužitelj ima pravo zahtijevati
naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu
sposobnost, djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt
osigurane osobe, kao i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno
korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, za novčana davanja koja se

3

P-1183/20

isplaćuju na teret Mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja, iako su ona
osnovana u mirovinskom osiguranju. Pri tom, naknada štete koju tužitelj ima pravo
zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog
osiguranja, pa tako obuhvaća i novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na
mirovinu u punom iznosu.

Dakle, sud je u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo primijenio naprijed citirane
odredbe ZMO-a, jer je prema zauzetom stajalištu sudske prakse (Revx-1119/12) trebalo
primijeniti pravni propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je šteta nastala, odnosno kada je
tužitelj vršio isplate svom osiguraniku. Slijedom izloženog, tužitelj ima pravo od tuženika
tražiti isplatu utuženog iznosa od 29.648,09 kn koji odgovara omjeru od 60% (odgovornost
tuženika) punog iznosa invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja u utuženom
razdoblju po ozljedi na radu ( 49.413,48 kn). Kako je nesporno da je tuženik već isplatio
tužitelju za utuženo razdoblje iznos od 16.632,60 kn, to je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev
tužitelja i naložiti tuženiku isplatu preostalog iznosa od 2.314,79 kn.

Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate koje teku od 24. 1. 20. do
isplate na temelju odredbe čl. 165. st. 3. ZMO, imajući u vidu činjenicu da je tuženik primio
zahtjev tužitelja za isplatom u mirnom postupku 15. 1. 2020. Visina stope zatezne kamate
određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Tuženikov prigovor visine tužbenog zahtjeva sud cijeni paušalnim i neutemeljenim.
Tužiteljev obračun isplaćenih mirovina u utuženom razdoblju predstavlja javnu ispravu koja
dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, pa je na tuženiku teret dokaza
ukoliko osporava sadržaj takve isprave. Kako je tuženik dijelom isplatio potraživanje
tužitelja, prema tužiteljevom izračunu to je istaknuti prigovor vezan uz visinu potraživanja
tim više neutemeljen.

Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

Split, 24. studenog 2020.

SUTKINJA

VICA ROŠČIĆ,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu.
Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude
obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja
nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

4

P-1183/20

5