Broj: Jž-1834/2020

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.P., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Umagu-Umago od 9. listopada 2020., broj: 39. Pp J-1299/2019-51, u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba okr. D.P. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okr. D.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Umagu-Umago od 9. listopada 2020., broj: 39. Pp J-1299/2019-51, proglašen je krivim okr. D.P. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 600,00 kuna, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.400,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.

 

U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu isti u iznosu od 300,00 kuna. 

 

              Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja odvjetnika D.Č. naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,  s prijedlogom da se pobija presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, budući da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, u pojedinim dijelovima da presuda uopće nema razloga, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

 

Međutim, citirana tvrdnja žalbe o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka svodi se na prepisivanje zakonske odredbe čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala. Iz navedenog razloga se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom a time i neosnovanom.

 

Isto tako, nije u pravu okrivljenika kada ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona, obzirom da svjedokinju S.S.P., a koja je privilegirani svjedok jer je supruga okrivljenika, nije upozorio da će se njen iskaz, ukoliko ga iznosi, moći koristiti u kasnijem tijeku postupka, neovisno o njenoj volji, a sukladno čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku koji se primjenjuje temeljem čl. 173. st. 1. Prekršajnog zakona.  

 

Naime, u konkretnom slučaju okr. D.P. stavlja se na teret da je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da je počinio nasilje u obitelji u nazočnosti djeteta T. rođ. 2012., pa s obzirom na tu činjenicu svjedokinja oštećena, iako je supruga okrivljenika niti ne može koristiti pravo na uskratu iskaza odnosno nije niti smjela biti upozorena na mogućnost korištenja blagodati nesvjedočenja jer se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece u širem smislu (čl. 285. st. 6. Zakona o kaznenom postupku), iako djelo nasilja nije počinjeno direktno prema djetetu, jasno je da samom prisutnošću obiteljskom nasilju i dijete postaje kolateralna žrtva počinjenog nasilja u obitelji.

 

Nadalje, žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi s čl. 187. st. 7. Prekršajnog zakona, obzirom da u presudi nije donio ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, i to iskaza svjedoka te ni na koji način nije cijenio iskaz svjedokinje S.S.P., a što je dovelo do donošenja nezakonite odluke.

 

Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe navedenu tzv. relativno bitnu povredu odredaba obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju na str. 3. pobijane presude, iznio nesporne činjenice, sporne činjenice i dao razloge zbog kojih smatra iste dokazanim kao što je i dao ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedokinje oštećene i obrane okrivljenika, radi čega žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani.

 

U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava okrivljenik ističe da nisu ispunjeni elementi prekršajnog djela, tj. da ne postoje obilježja (biće) prekršajnog djela, jer je potrebno da postoje dva bitna obilježja: a) psihičko nasilje; b) povreda dostojanstva ili uznemirenost, a da se ne radi o psihičkom nasilju jer da svako nasilje podrazumijeva trajno, kontinuirano postupanje takvog karaktera, da traje u duljem vremenskom razdoblju, a time da nema niti povrede dostojanstva ili uznemirenosti.

 

Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, iz izreke pobijane presude jasno proizlazi da su u činjeničnom opisu prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret jasno navedeni svi elementi bića prekršaja odnosno, jasno je navedena radnja okrivljenika kojom je ostvaren psihički oblik nasilja u obitelji (vikanje, vrijeđanje, psovanje te nazivanje pogrdnim nazivima) kao i posljedica koja je nastupila  uslijed takve radnje okrivljenika (izazivanje straha i uznemirenosti). 

Osim toga, potpuno pogrešno okrivljenik smatra da je za postojanje psihičkog oblika nasilja potrebno trajno, kontinuirano postupanje takvog karaktera koje traje u duljem vremenskom razdoblju.

Naime, odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je pojam nasilja u obitelji pa je tako u toč. 3. propisano da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, pa je jasno da je za ostvarenje psihičkog oblika nasilja u obitelji dovoljna jednokratna radnja.

 

U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je nakon što je prvotna presuda ukinuta rješenjem Visokog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. studenog 2019., broj: Jž-735/2019., prvostupanjski sud u potpunosti zanemario iskaz policijskog službenika D.G. iako se njegov iskaz u dijelu u kojem on osobno svjedoči što je vidio i što je zatekao svojim vlastitim osjetilima kada je došao na lice mjesta može koristiti kao dokaz, a isto tako da nije ocijenio niti iskaz svjedokinje, a ujedno i oštećene Sandre Sošić Pivac.

 

Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

Naime, prvostupanjski sud je izvršio potpunu i pravilnu ocjenu i analizu izvedenih dokaza, kako samih za sebe tako i u međusobnoj svezi, što je na stranici 3 i 4 pobijane presude detaljno i valjano obrazložio, a koje razloge prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

Posebno se ukazuje na iskaz svjedokinje oštećene S.S.P. u kojem je navela „…kada je okrivljeni autom došao po nju, da je sin sjedio na zadnjem sjedalu i da je tada dobio neuobičajeni izljev bijesa te joj uputio riječi psovki: „pička ti materina, prokleta bi ti i tvoja obitelj, cijela prokleta generacija“ te da je nebrojeno puta ponavljao neka se srami, pri čemu da je vozio vrlo brzo ne želeći zatvoriti prozor, zbog čega da ju je bilo strah jer da je njegova reakcija i ponašanje bilo zaista nenormalno…napomenula je kako je ranije dolazilo do međusobnih konflikata ali nikada intenziteta kao te prilike, zbog čega je bila uznemirena…“. Dakle, iz sadržaja takvog iskaza svjedokinje oštećene S.S.P. potpuno je jasno da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret.

 

Nadalje, u odnosu na žalbene navode okrivljenika da prvostupanjski sud nije ni na koji način cijenio iskaz policijskog službenika D.G., ističe se da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi, a u ponovljenom postupku nakon rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 4. studenog 2019., broj: Jž-735/2019 kojim je ukinuta prvotna presuda prvostupanjskog suda od 11. siječnja 2019., broj: Pp J-159/2019., u kojem postupku nije provodio dokaz ispitivanjem navedenog svjedoka pa njegov iskaz nije niti mogao cijeniti prilikom donošenja odluke. Isto tako, neprovođenje ponovnog ispitivanja svjedoka policijskog službenika D.G. nije bilo od utjecaja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, a kao što je i naprijed navedeno. 

 

Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Za prekršaj za koji je okr. D.P. proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u visini od najmanje 6.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu daleko ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za predmetni prekršaj i to kao blaža vrsta kazne. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, a imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, izrečena novčana kazna i više je nego primjerena u cilju ostvarivanja opće svrhe prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 24. studenog 2020.

 

 

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, oštećenicu, branitelja i tužitelja.