- 1 -              Rev 229/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 229/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz G., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici Z. Š. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. & Š. u Z., protiv tuženika C. d.d., Z., F. R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica B. Š., odvjetnica u Z. Odvjetničkom uredu B. Š., T. Z.-J. i A. J. iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2894/14-2 od 9. rujna 2015. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: Gž-2894/14-4 od 9. prosinca 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-4955/09 od 1. kolovoza 2014., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2894/14-2 od 9. rujna 2015. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: Gž-2894/14-4 od 9. prosinca 2015. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Zadru presudom poslovni broj P-4955/09 od 1. kolovoza 2014. pod točkom I. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.420,00 kuna na ime naknade nematerijalne štete sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, plaćati tužitelju mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći i njege počevši od 1. srpnja 2014. u iznosu od 135,00 kuna s dospijećem svakog pojedinog iznosa mjesečne rente do 10.-og u mjesecu za tekući mjesec i sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa, isplatiti tužitelju s osnova izgubljene zarade iznos od 123.084,02 kuna sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos kako je to pobliže opisano u točki I. izreke, a od 1. lipnja 2014. nadalje plaćati tužitelju iznos od 1.323,17 kuna mjesečno sa zateznim kamatama tekućim od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, sve u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 9.420,00 kuna do zatraženog iznosa od 168.000,00 kuna na ime nematerijalne štete, dok je pod točkom III. izreke odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan preko dosuđenog iznosa od 123.084,02 kuna do zatraženog iznosa od 272.628,05 kuna na ime materijalne štete (dospjeli iznosi tuđe pomoći i njege i izgubljena zarada). Pod točkom IV. izreke odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan preko dosuđenog iznosa od 135,00 kuna do zatraženog iznosa od 270,00 kuna na ime mjesečne rente na ime tuđe pomoći i njege počevši od 1. srpnja 2014. ubuduće, dok je pod točkom V. izreke odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan preko dosuđenog iznosa od 1.323,17 kuna do zatraženog iznosa od 2.646,34 kuna mjesečno na ime izgubljene zarade počevši od 1. srpnja 2014. pa ubuduće. Pod točkom VI. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.800,00 kuna u roku od 15 dana.

 

Županijski sud u Zadru presudom poslovni broj Gž-2894/14-2 od 9. rujna 2015. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: Gž-2894/14-4 od 9. prosinca 2015. pod točkom 1. izreke odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu u dijelu pod točkama II., III. i V. izreke. Pod točkom 2. izreke preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke tako da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 9.420,00 kuna na ime naknade nematerijalne štete sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, s osnova mjesečne rente na ime tuđe pomoći i njege počevši od 1. srpnja 2014. iznos od 135,00 kuna s dospijećem svakog pojedinog iznosa mjesečne rente do 10.-og u mjesecu za tekući mjesec i sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa, s osnova izgubljene zarade iznos od 123.084,02 kuna sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos kako je to pobliže opisano u točki I. izreke, a od 1. lipnja 2014. zahtjev da mu tuženik plaća iznos od 1.323,17 kuna mjesečno sa zateznim kamatama tekućim od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Pod točkom 3. izreke preinačio je prvostupanjsku presudu pod točkom VI. izreke tako da je naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.606,50 kuna i u daljnjem iznosu od 32.150,00 kako je to određeno rješenjem o ispravku od 9. prosinca 2015., dok je pod točkom 4. izreke odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev odnosno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revident u reviziji navodi da sud nije utvrdio odlučne činjenice pa da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ovakvim revizijskim navodom revident zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno činiti jer reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode.

 

Budući da revident kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP osporava utvrđeno činjenično stanje, nije osnovan revizijski navod postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete koja je tužitelju nastala padom trupca na tužitelja prilikom pretovara trupaca iz kamiona na vlak.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj stradao u nesreći 23. prosinca 2005. kao pregledač vlakova na ranžirnom kolodvoru,

 

- da je D. N. upravljao dizalicom spojenom s kamionom (osiguran kod tuženika) i koja se pokreće snagom motora te je vršio pretovar trupaca dizalicom iz kamiona i prikolice na vlak,

 

- da je prilikom pretovara jedan trupac pao na tužitelja i ozlijedio ga.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je riječ o vozilu u uporabi u trenutku nezgode koje se koristilo upravo u svrhu za koju je kupljeno (pretovar tereta) odnosno da je šteta nastala od opasne stvari iz čl. 173. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91,113/93,  3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) pri čemu je tužitelj doprinio nastanku štete u omjeru od 50%.

 

Odlučujući o žalbama stranaka, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev te ga je u tom dijelu odbio smatrajući da nema odgovornosti tuženika jer nije riječ o šteti koja je nastala kao posljedica uporabe vozila u smislu čl. 77. i 78. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj: 9/94, 20/97, 50/99, 116/99 i 11/02, dalje: ZO) jer je kamion služio za iskrcaj tereta i nalazio se uz željezničku prugu tj. izvan prometnice i nije se koristio za osnovnu djelatnost prijevoza robe odnosno obavljanje prometa.

 

Revident je reviziju podnio i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 77. st. 1. Zakona o osiguranju „Narodne novine“ 9/94, 20/97, 50/99, 116/99 i 11/02 – dalje: ZO (odnosno pravilno čl. 82. st. 1. Zakona o osiguranju „Narodne novine“, broj: 46/97) i čl. 78. st. 1. ZO (odnosno pravilno čl. 83. st. 1. Zakona o osiguranju „Narodne novine“, broj: 46/97) jer šteta nije posljedica sudjelovanja vozila u prometu u smislu upotrebe vozila u svrhu prijevoza u smislu odredbe čl. 77. st. 1. ZO (odnosno ispravno čl. 82. st. 1. Zakona o osiguranju „Narodne novine“, broj: 46/97). Odredbe čl. 77. st. 1. i čl. 78. st. 1. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ 9/94, 20/97, 50/99, 116/99 i 11/02) sadržajno su identične odredbama čl. 82. st. 1. i 83. st. 1. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj: 46/97) koje je valjalo primijeniti s obzirom na nastanak štetnog događaja 23. prosinca 2005.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 24. studenog 2020.