- 1 -

                                  Broj: Jž-1713/2020

 

                                   

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene V.P., koju brani D.Č., odvjetnik u Z., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17), odlučujući o žalbi okrivljene podnesene putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, broj: 71. Pp J-714/2019 od 27. kolovoza 2020., na sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene V.P. i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

    II              Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okrivljena Vanja Poldrugač obvezana je naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom okrivljena V.P. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljenici, temeljem istog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, time da ukoliko u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini te je okrivljenica dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljena V.P. je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga, iako se suštinski žaleći zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, navodeći da ničim nije dokazano da je okrivljenica slala sporne poruke navodno oštećenom, a za predmetni događaj zbog njegovog značaja, nije niti trebalo pokretati prekršajni postupak te je okrivljenica u lošoj materijalnoj situaciji zbog problema u poslovanju zbog epidemije uzrokovane COVID-om, zbog čega predlaže usvojiti žalbu, preinačiti presudu, osloboditi okrivljenicu od optužbe ili odbiti optužbu ili okrivljenici izreći minimalnu sankciju.

 

Žalba je neosnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

 

Naime, prvostupanjski je sud na temelju iskaza svjedoka R.H., žrtve, koji je opravdano prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti te uvida u ispis poruka, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica predmetne zgode počinila nasilje u obitelji čime je ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žaliteljice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a na koje se upućuje žaliteljica, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

 

Slijedom toga su neosnovani navodi žalbe da ničim nije dokazano da bi okrivljenica slala poruke žrtvi, bivšem izvanbračnom suprugu V.P., budući da to nedvojbeno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, pri čemu je bezuspješan pokušaj okrivljenice da u žalbi relativizira i minorizira predmetni događaj (iako je u obrani iskazala da se ne sjeća je li slala poruke žrtvi). Naime, ponašanje okrivljenice koje se sastojalo u slanju neprimjerenih, vulgarnih poruka putem mobitela bivšem izvanbračnom suprugu koje su kod njega očito izazvale povredu dostojanstva i uznemirenost, ne može umanjiti okrivljeničinu prekršajnu odgovornost zato što ona, u žalbenim navodima, smatra da ne sadrže dovoljnu kriminalnu količinu. Naprotiv, opisano ponašanje, po stavu ovog suda, nedvojbeno predstavlja ostvarenje zakonskih obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, suprotno žalbenim navodima.

 

              Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žaliteljica ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

 

              Iz sadržaja žalbe, razvidno je da žaliteljica u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničng stanja pa se  ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. toč. 2. PZ-a jer žaliteljica uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

 

Razmotrivši odluku o prekršjnopravnoj sankciji, a povodom žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te je izrečena u visini gotovo minimalne novčane kazne propisane za taj prekršaj, obzirom da je za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna u iznosu najmanje 1.000,00 kuna ili do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 90 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice, suprotno navodima žalbe. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost žaliteljici da ukoliko u roku od 90 dana od dana primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 24. studenog 2020.

 

Zapisničarka:                                                                                            Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                 Goranka Ratković, v.r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja, žrtvu i tužitelja.