1                            Broj: Jž-1461/2020

 

  

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.M. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17.), odlučujući o žalbi okr. M.M., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 25. listopada 2019., broj: Pp J-920/2019, u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba okr. M.M. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na ovog okrivljenika.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 400,00 (četiristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 25. listopada 2019., broj: Pp J-920/2019, proglašeni su krivima okr. M.M. i okr. B.Š. da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im je, svakome, izrečena kazna zatvora u trajanju 15 dana i na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje 12 mjeseci, s time da će se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora okrivljenicima uračunati dva dana lišenja slobode (22. i 23. lipnja 2019.).

 

Istom presudom, oboje okrivljenih su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 300,00 kuna, svaki. 

 

              Protiv te presude, žalbu je podnio okr. M.M., putem braniteljice odvjetnice M.B., naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

Okrivljenik u žalbi ističe da je inkriminirane prilike pokušao svoju izvanbračnu suprugu udaljiti od malodobne djece, jer je ista, opetovano, u alkoholiziranom stanju iznijela niz uvreda te ju je on samo pokušao zaustaviti u daljnjem verbalnom i fizičkom nasilju. Ističe da je okr. B.Š. inkriminirane prilike bila pod utjecajem alkohola, da se on samostalno brine o maloljetnoj djeci, koja upravo zbog majčine alkoholiziranosti i sklonosti opijatima ne žive s njom. Smatra da je bilo nužno ispitati djelatnice CSS Šibenik na okolnost obiteljske situacije, da majka zanemaruje malodobnu djecu i da ista ima problem s alkoholom. Također ističe da je on žrtva obiteljskog nasilja iako je muškarac. Okrivljenik je uz žalbu dostavio Potvrdu o podnošenju kaznene prijave od 12. studenog 2019.

 

Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

Prije svega, nema nikakve dvojbe da, u ovom prekršajnom postupku, okr. M.M. ima i status žrtve nasilja, kako to ističe u žalbi, a što jasno proizlazi iz činjenice da je pobijanom presudom okr. B.Š. proglašena krivom da je počinila prekršaj nasilja u obitelji na njegovu štetu. Međutim, istovremeno, u ovom prekršajnom postupku, okr. M.M. ima i status okrivljenika, jer mu je optužbom stavljeno na teret da je počinio prekršaj nasilja u obitelji na štetu okr. B.Š..

 

Nadalje, u odnosu na žalbene navode kojima okrivljenik ističe da je inkriminirane prilike pokušao svoju izvanbračnu suprugu udaljiti od malodobne djece, jer je ista, opetovano, u alkoholiziranom stanju iznijela niz uvreda te ju je on samo pokušao zaustaviti u daljnjem verbalnom i fizičkom nasilju, treba, prije svega, navesti da okr. M.M., u svojoj obrani, kada je priznao da je okr. B.Š. nasilno odveo u prostor kupaonice iz koje joj, državši vrata, nije dao da izađe, prethodno nije bio opisao da bi ona prema njemu bila i fizički nasilna, kako to sada navodi u žalbi, nego je opisao da je prije tog njegovog nasilnog čina ona prema njemu bila samo verbalno nasilna. Osim toga, okrivljeniku se napominje da činjenica da je inkriminirane prilike okr. B.Š. bila verbalno nasilna prema njemu nikako ne opravdava njegov postupak činjenja bilo koje vrste nasilja, a pogotovo ne tjelesnog nasilja, a niti ga ta činjenica ne ekskulpira od prekršajne odgovornosti, jer, osim u slučaju stanja nužne obrane, a to okrivljenik ne ističe, niti proizlazi iz dokaznog postupka, nema opravdanja da bi se na nasilje odgovorilo nasiljem.

 

Također, ni okolnosti koje se ističu u žalbi u vezi činjenice da se okrivljenik samostalno brine o maloljetnoj djeci te razlozima zbog kojih djeca ne žive s okr. B.Š., nemaju nikakvog utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika u ovom prekršajnom postupku, tim više što se radi o okolnostima koje su nastale nakon inkriminiranog događaja. U odnosu na žalbenu tvrdnju da je bilo nužno ispitati djelatnice CSS Šibenik na okolnost obiteljske situacije, da majka zanemaruje malodobnu djecu i da ista ima problem s alkoholom, treba navesti da ni navedene okolnosti na koje okrivljenik predlaže ispitati djelatnice CSS Šibenik nemaju utjecaja na njegovu prekršajnu odgovornost. Osim toga, okrivljeniku se skreće pozornost da, sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ovaj dokazni prijedlog ne može biti s uspjehom istican u žalbenom postupku. Naime, navedenom odredbom je propisano da se nove činjenice i dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren.

 

Isto tako, okolnost da je okrivljenik podnio kaznenu prijavu protiv okr. B.Š.zbog kaznenog djela zanemarivanja i zlouporabe djetetovih prava, a što okrivljenik dokazuje preslikom Potvrde PP Šibenik s ispostavom Primošten od 12. studenog 2019. nema utjecaja na utvrđenje odlučnih činjenica u ovom prekršajnom postupku.

 

Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okr. M.M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Razmotrivši prvostupanjsku presudu u tom dijelu, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je ovom okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. I ovaj sud smatra da je sankcija koja čini prijetnju zatvorom i više nego primjerena prekršajnopravna sankcija za okr. M.M..

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 400,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, niti uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 24. studenog 2020.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, žalitelja, braniteljicu, žrtvu nasilja i tužitelja.