Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Povrv-1920/2019

Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv.Križ“,Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja Z.H. d.o.o., P. Z., O.
sa sjedištem u Z., zastupan po punomoćniku Ž. i
P. iz Z., O. iz Z., protiv tuženika O.D. L. i Č., jtd,
iz S., O.: , radi isplate, nakon održane glavne i javne
rasprave, zaključene dana 21.listopada 2020. u nazočnosti parničnih stranaka, dana

24.studenog 2020.

p r e s u d i o j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M.
P. iz S. poslovni broj Ovrv-7043/2019 od 29. srpnja 2019. u dijelu pod točkom I za
iznos od 200,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 1.ožujka

2019. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i za troškove ovršnog
postupka u iznosu od 75,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.srpnja

2019. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz
S. poslovni broj Ovrv-7043/2019 od 29. srpnja 2019. u dijelu koji se odnosi na troškove
ovrhe, te se odbija tužbeni zahtjev za iznos od 131,30 kuna sa zakonskom zateznom kamatom
tekućom od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 725,00 kuna, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je kod javnog bilježnika M. P. iz S. podnio ovršni prijedlog na
temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika isplatu iznosa od 200,00 kuna sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 1.ožujka 2019. sve do isplate.
Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor.

Sud je stoga temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona („N. N. broj 57/96,
29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13 i 93/14; dalje OZ) stavio
izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 7043/19 od 29.srpnja 2019. u dijelu kojim je
određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak provesti po
pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.



2 Povrv-1920/2019

U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga
tužitelja, specifikaciju izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu, fotografiju vozila,
podatke o vlasniku vozila izdanu od strane MUP te ostalu
dokumentaciju koja prileži spisu, te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a
sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („NN broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP)
cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sud utvrdio da je tužbeni zahtjev
osnovan.

U ovoj pravnoj stvari valja primijeniti odredbe O. o organizaciji i načinu naplate
parkiranja (S. glasnik G. Z. broj
19/9,19/01,20/01,10/04,18/05,2/06,18/06,7/09,16/09 i 25/09. Tako je člankom 2. O.
određeno da tehničke i organizacijske poslove, naplatu, održavanje i čišćenje, nadzor nad
parkiranjem vozila te druge poslove na javnim parkiralištima obavlja tužitelj, te je člankom 5.
O. propisano da parkiranjem vozila na javnom parkiralištu vozač odnosno vlasnik vozila
sklapa s tužiteljem ugovor o korištenju javnog parkirališta uz korištenje dnevne parkirališne
karte, nadalje, da sukladno članku 10. O. korisnik parkirališnog mjesta mora u roku od 5
minuta od parkiranja istaknuti valjanu satnu kartu vidljivo s unutarnje strane vjetrobranskog
stakla vozila ili zaprimiti SMS poruku o plaćenoj parkirališnoj karti mobilnim telefonom.
Nadalje, da sukladno odredbi članka 13. citirane O. nadzor nad parkiranjem vozila
obavlja ovlaštena osoba koju odredi tužitelj, a P. o korištenju javnih parkirališta
propisano je da cijena parkirališne karte u I. zoni parkiranja u trajanju od trenutka izdavanja
parkirališne karte do istog vremena u prvom sljedećem danu u kojem se naplaćuje parkiranje
iznosi 200,00 kuna, odnosno da cijena parkirališne karte u II. zoni parkiranja u trajanju od
trenutka izdavanja parkirališne karte do istog vremena u prvom sljedećem danu u kojem se
naplaćuje parkiranje iznosi 100,00 kuna.

Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu utvrđeno je da je tuženik, obzirom ne
navodi drugu osobu kao vozača, a uvidom u evidenciju MUP-a utvrđen je vlasnikom vozila,
slijedom čega je isti pasivno legitimiran, da je dana 17.siječnja 2019. parkirao vozilo
registarske oznake u I. parkirališnoj zoni te dana

29.siječnja 2019. parkirao vozilo registarske oznake u I. parkirališnoj zoni, a nije dostavio dokaz da je platio parkirališnu kartu sukladno čl. 10 Odluke,
slijedom čega je isti dužan podmiriti tužiteljevo potraživanje u utuženom iznosu.
Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, a koji sud u svrhu dokaza prihvaća obzirom isti
predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31 Ovršnog zakona, uz koju zakon
veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, utvrđena je visina potraživanja u iznosu od 200,00
kuna.

U odnosu na prigovor zastare valja primijeniti odredbu čl. 225 Zakona o obveznim
odnosima („NN broj 35/05) sukladno kojoj potraživanja za koja zakonom nije
određen neki drugi rok zastare, zastarijevaju za pet godina. Obzirom je potraživanje tužitelja
po računu broj 1225/0007000001/2 od 31.siječnja 2019. dospjelo dana 28.veljače 2019. a
ovršni prijedlog je podnesen 29.srpnja 2019. dakle unutar zastarnog roka od pet godina, iz
čega proizlazi da je prigovor tuženika neosnovan.

Slijedom svega gore navedenog proizlazi da je tuženik u obvezi platiti tužitelju cijenu
dnevne parkirališne karte u iznosu od ukupno 200,00 kuna, te kako tuženik nije ničime
dokazao da je predmetno potraživanje i platio tako je sud temeljem odredbe članka 451. st. 3.
ZPP-a održao platni nalog na snazi za iznos od 200,00 kuna, te odlučio kao u izreci.
Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29 Zakona o obveznim odnosima
(„NN broj 35/05 i 78/15), a teče od prvog dana iza dospijeća svakog pojedinog
računa, kako je tužitelj zatražio, pa do isplate.



2 Povrv-1920/2019

Ovršni trošak u iznosu od 75,00 kuna održan je na snazi kao pod točkom I izreke, a
odnosi se na trošak javnobilježničke nagrade prema važećem P. o nagradama i
naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (N. n., br. 57/96, 29/99,
42/00, 133/03, 194/03, 151/04 i 88/05) u iznosu od 60,00 kuna uvećano za PDV 25% odnosno
75,00 kuna, dok nije priznat trošak dostave u iznosu od 29,20 kuna (23,36 kuna uvećano za
PDV 25% 5,84 kuna), jer je isti sukladno odredbi čl. 6 P. obuhvaćen
javnobilježničkom nagradom u jedinstvenom iznosu, niti materijalni trošak ovrhovoditelja jer
isti ničim nije dokazan, niti je održan na snazi u odnosu na trošak pribave pravomoćnosti,
trošak javnog bilježnika za potvrdu pravomoćnosti, te sastav prijedloga radi dostave
pravomoćnog rješenja, jer isti nisu nastali obzirom je protiv rješenja o ovrsi pravodobno
izjavljen prigovor, te je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, slijedom čega isto nije postalo
ni pravomoćno ni ovršno. Na tako određeni trošak, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne
kamate tekuće od donošenja rješenja o ovrsi 29. srpnja 2019. po stopi određenoj čl. 29 ZOO, a
temeljem čl. 27 st. 3. OZ-a, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 451.st.3 ZPP-a odlučeno kao
u točki I i II izreke.

Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u svezi sa
odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku
odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika
(„NN broj 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja
pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju
pripada jednokratna nagrada u visini 50 bodova sukladno Tbr 7. točka 8. Tarife, odnosno
500,00 kuna (Tbr.50), uvećano za iznos PDV-a 25%, u iznosu od 125,00 kuna, što sveukupno
iznosi 625,00 kuna. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od
100,00 kuna, pa tako ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 725,00 kuna slijedom čega je
odlučeno kao pod točkom III izreke.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 24.studenog 2020.

Sutkinja Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Splitu pisanim putem u četiri istovjetna primjerka.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st.2 t.1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a)

Dna:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku

3. u spis




 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu