-1-

Broj: Jž-1358/2019

 

 

 

                                         

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljene pravne osobe xx d.o.o. zbog prekršaja iz čl. 136. st. 1. toč. 3. Zakona o protuminskom djelovanju („Narodne novine“, broj: 110/15), i 2. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi A.P., zbog prekršaja iz čl. 136. st. 2. Zakona o protuminskom djelovanju, koje brani A.J., odvjetnik u Z., odlučujući o žalbi 1. okrivljene i 2. okrivljene, podnesenoj putem branitelja protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 14. PpJ-379/2019 od 30. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2020.,

 

r i j e š i o  j e

 

              Prihvaća se žalba 1. okrivljene pravne osobe xx d.o.o. i 2. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi A.P., ukida prvostupanjska presuda te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

        Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom 1. okrivljena pravna osoba xx d.o.o. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 136. st. 1. toč. 3. Zakona o protuminskom djelovanju činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, za koji je 1.okrivljenoj temeljem istog propisa, uz primjenu čl. 37. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), izrečena novčana kazna u iznosu 4.500,00 kuna, a 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi A.P.je proglašena krivom zbog prekršaja iz čl. 136. st. 2. Zakona o protuminskom djelovanju, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude za koji je 1.okrivljenoj temeljem istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 1.500,00 kuna, koje novčane kazne će se smatrati plaćenima u cijelosti ako okrivljenice u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.

 

Istom presudom, odlučeno je da su 1. okrivljena pravna osoba xx d.o.o. i 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi A.P. dužne platiti trošak prekršajnog postupka, svaka u paušalnom iznosu od po 200,00 kuna.

 

Protiv te presude 1. okrivljenica i 2. okrivljenica pravodobno su putem branitelja podnijele žalbu zbog bitne povrede odredaba prekrašjnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6. Pz-a i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 2. PZ-a, ističući da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog time što je okrivljenice u izreci presude proglasio krivim zbog prekršaja koji uopće ne sadrži činjenični opis u optužnom prijedlogu, kao niti u „ispravku optužnog prijedloga“ koji je tužitelj naknadno dostavio, a koji zapravo sadrži obrazloženje postojećeg optužnog prijedloga. U žalbi navode da je sud na taj način samostalno i neovlašteno uskladio činjnični opis iz prekršajnog naloga i navedenog ispravka, pravilno uredivši činjenični opis kako bi okrivljenice mogao proglasiti krivima. Dalje ističu da sud nije uzeo u obzir postojanje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika te da okrivljenice nisu povrijedile pozitivni propis, konkretno. čl. 19. st. 3. Zakona o protuminskom djelovanju, odnosno, da je pogreašan zaključak prvostupanjaskog suda da postoji krivnja na strani okrivljenica. Ističu da niti ju jednom trenutku nije došlo do promjene zakonskih uvjeta i imale su stalno zaposlenih pet pirotehničara, iako u trenutku inspekcijskog nadzora, a zbog omaške u komunikaciji između kadrovske službe 1. okrivljene i direktora, nisu svih pet ugovora o radu dostavljeni inspektoru, a iz prijave HZMO se jasno vidi da je radnopravni status D.N. stekao 15. lipnja 2018. kod okrivljenih na neodređeno, s punim radnim vremenom, upravo zbog odlaska N.M., tako da su okrivljene na taj dan imale pet zaposlenih pirotehničara te nisu počinile prekršaj za koji se terete. Dalje navode i da je prvostupanjski sud pogrešno izračunao protek zakonskog roka od 15 dana u kojem bi okrivljenice morale obavijestiti nadležno tijelo o promjeni uvjeta o broju zaposlenika (kojih promjena nije bilo), budući da bi zadnji dan roka za prijavu od 15 dana u tom slučaju bio 16. lipnja 2018., računajući od 1. lipnja 2018. kada je prestao biti zaposlen pirotehničar N.M., a ne 15. lipnja 2018. kako je to sud izračunao i neovlašteno dodao u izreku. Povredu materijalnog prava ističu u činjenici da je prvostupanjski sud svoju presudu temeljio i na Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o protuminskom djelovanju („Narodne novine“ broj: 118/18), iako isti nije bio na snazi u vrijeme prekršaja za koji terete okrivljenice, budući da je isti stupio na snagu 1. siječnja 2019. Zbog svega navedenog, a kako okrivljenice ne mogu biti odgovorne za počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, predlažu usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenice od optužbe.

 

              Žalba je osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak, na što žalbom opravdano ukazuju žalitelji.  

 

Naime, prvostupanjski sud je donio presudu kojom se 1. okrivljena pravna osoba DOK-ING d.o.o. i 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi A.P. proglašavaju krivima jer nisu u roku od 15 dana od dana 1. lipnja 2018., kada je kod I. okrivljene pravne osobe prestao biti zaposlen pirotehničar N.M., odnosno, do 15. lipnja 2018. izvijestili Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske o promjeni uvjeta iz čl. 11. st. 1. podst. 1. Zakona  protuminskom djelovanju koji se odnose na broj prijavljenih zaposlenika – pirotehničara s kojima je sklopljen Ugovor o radu u punom radnom vremenu, a na temelju kojih uvjeta je okrivljenicama i odobreno obavljanje poslova razminiranja ručnom detekcijom mina. Odluku o krivnji, prvostupanjski sud temelji na obranama 1. okrivljenice i 2. okrivljenice, Ugovorima o radu, dokumentaciji o prijavi zaposlenika na HZMO i Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 6. prosinca 2018., držeći navode iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru nespornim, a iz kojih prema mišljenju prvostupanjskog suda, jasno proizlazi da 1. okrivljenica nije imala petero zaposlenih pirotehničara, već četvero, budući da pirotehničar N.M. od 1. lipnja 2018. više nije prijavljen kod 1. okrivljenice, a o kojoj promjeni nisu u zakonskom roku od 15 dana izvijestili nadležno Ministarstvo, odnosno, nisu prilikom inspekcijskog nadzora predočili i peti Ugovor o radu s novim pirotehničarom D.N., istovremeno ne prihvaćajući navode obrana da 2. okrivljenica kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, u trenutku obavljanja inspekcijskog nadzora nije znala za postojanje tog Ugovora o radu s D.N. jer ju o tome, omaškom u komunikaciji, nije na vrijeme izvijestila kadrovska služba 1. okrivljenice.

 

Međutim, ispravno žalitelji ukazuju na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je 1. okrivljenica kao odgovorna osoba u pravnoj osobi morala u trenutku obavljanja nadzora znati je li nakon prestanka radnog odnosa s pirotehničarom N.M., eventualno zasnovan radni odnos s novim pirotehničarom, odnosno, predočiti inspektoru novi Ugovor o radu da bi se moglo provjeriti je li kod 1. okrivljenice došlo do promjena uvjeta na temelju kojih je dobila odobrenje za obavljanje razminiranja, iz razloga što to nije njena zakonska obveza.

 

              Naime, odredba čl. 19. st. 3. Zakona o protuminskom djelovanju propisuje: „(3) Ovlaštene pravne osobe, obrtnici i odgovorne osobe podružnice ili izdvojenog pogona dužni su, u roku od 15 dana od dana saznanja, izvijestiti Ministarstvo o promjeni uvjeta iz članaka 11., 12., 13. i 17. ovoga Zakona.

              Odredba čl. 11. st. 1. istog Zakona propisuje: “(1) Uz zahtjev za izdavanje rješenja o odobrenju za obavljanje poslova razminiranja ručnom detekcijom mina, prilaže se: - ugovor o radu sklopljen sa zaposlenicima u punom radnom vremenu za najmanje pet zaposlenika koji posjeduju uvjerenje o položenom stručnom ispitu za pirotehničara, od kojih najmanje jedan zaposlenik posjeduje uvjerenje o položenom stručnom ispitu za voditelja radilišta te prijave na tijela mirovinskog i zdravstvenog osiguranja“.

Konačno, odredba čl. 136. st. 1. toč. 1. propisuje: „(1) Novčanom kaznom u iznosu od…… kaznit će se za prekršaj ovlaštena pravna osoba, obrtnik, podružnica ili izdvojeni pogon ako: …3. ne izvijesti Ministarstvo o promjeni uvjeta na temelju kojih je izdano odobrenje za obavljanje poslova razminiranja ručnom metodom, poslova strojne pripreme površine i pregleda površine psima za detekciju mina (članak 19. stavak 3.)“, dok st. 2. istog članka propisuje prekršajnu odgovornost odgovorne osobe u pravnoj osobi.

 

Iz navedenih odredbi jasno proizlazi da je obveza pravne osobe izvijestiti nadležno Ministarstvo u roku od 15 dana od saznanja za promjene uvjeta na temelju kojih je izdano odobrenje za obavljanje poslova razminiranja te kako provedeni dokazi ne ukazuju da bi doista došlo do promjena uvjeta, to, za sada, prema stavu ovog suda, ne proizlazi odgovornost okrivljenica za prekršaj koji im se stavlja na teret.

 

Prvostupanjski sud, jednako pogrešno, ne uvažava niti navod obrane da je 1. okrivljenica s pirotehničarom D.N. dana 14. lipnja 2018. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kojem je isti započeo s radom dana 15. lipnja 2018. (dokaz iz pisane obrane, str. 56 spisa), slijedom čega 1. okrivljenici nije niti protekao rok za prijavu promjena uvjeta na temelju kojih je izdano odobrenje za obavljanje poslova razminiranja ručnom metodom, budući da od 1. lipnja 2018. od kada je pirotehničar N.M. prestao s radom kod 1. okrivljenice, pa do 15. lipnja 2018. nije istekao zakonski rok od 15 dana u kojem bi morala obavijestiti nadležno tijelo o promjeni (koja se nije niti dogodila), a kako je to navedeno u izreci pobijane presude, već bi zadnji dan tog roka bio 16. lipnja 2018.

 

U odnosu na navode žalbe da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog te počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6. PZ-a, valja istaknuti da je tužitelj u ispravku-dopuni optužnog prijedloga (str. 23 spisa) precizirao vrijeme počinjenja prekršaja time što je jasno naveo datum saznanja za promjene uvjeta iz čl. 11. st. 1. Zakona o protuminskom djelovanju, čime je vrijeme počinjenja djela dovoljno odredivo pa označavanje konkretnog datuma počinjenja prekršaja od strane suda u izreci presude, ne predstavlja prekoračenje optužnog prijedloga.

 

              Slijedom navedenog, trebalo je ukinuti prvostupanjski presudu te će prvostupanjski sud u ponovnom postupku, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, provesti novi postupak u kojem će ponovno ispitati okrivljenice te po potrebi provesti sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

              Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 206. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

                                                       

U Zagrebu, 24. studenog 2020.

 

Zapisničarka:                                                                                                          Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                          Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka za spis, 1. okrivljenicu, 2. okrivljenicu, branitelja i tužitelja.