1              Gž Ovr-320/2020-2

                           

 

              Gž Ovr-320/2020-2

             

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Željku Marinu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E.&S. b. d.d., R., OIB:…, zastupana po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u O. d. H. i p. u Z., protiv I.-ovršenika J. T., iz Z., OIB:… i II.-ovršenika S. T., iz Z., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku V. A. odvjetniku u O. d. A. & p. u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Ovr-2782/19-23 od 11. rujna 2020., dana 24. studenog 2020.,

 

r i j e š i o j e

 

              Uvažava se žalba ovršenika, te se preinačava rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Ovr-2782/19-23 od 11. rujna 2020. tako da se određuje odgoda ovrhe u toj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja parničnog postupka istog suda u predmetu broj:P-12883/19.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika od 27. kolovoza 2020. za odgodu ovrhe kao neosnovan.

              Pravodobno podnesenom žalbom ovršenici pobijaju takvo prvostupanjsko rješenje u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – u nastavku teksta: ZPP).

              Predlažu preinačenje ili ukidanje pobijanog rješenja.

              Žalba je osnovana.

              Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a jer je pobijano rješenje jasno i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

              Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo odbijajući prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

              Ovrha je u ovoj pravnoj stvari određena, kako to navodi prvostupanjski sud rješenjem broj:Ovr-2782/19 od 19. kolovoza 2019. koje rješenje je potvrdio Županijski sud u Splitu, rješenjem broj:Gž Ovr-98/20 od 20. veljače 2020.

              Navedena činjenica nije odlučna činjenica temeljem koje bi bio odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe jer se uostalom odgoda ovrhe i predlaže nakon što rješenje o ovrsi postane pravomoćno.

              Bitne činjenice za odlučivanje o prijedlogu za odgodu ovrhe su da tražbina ovrhovoditelja potječe iz Ugovora o kreditu zaključenog između parničnih stranaka 14. veljače 2005. sa valutnom klauzulom u CHF.

              Ovršenici su uz prijedlog za odgodu priložili dokaze da su kod istog prvostupanjskog suda podnijeli tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom 20. studenog 2019. kao i tužbu protiv tuženika ovdje ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnim naprijed navedenog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

              Pored navedenog ovršenici navode da se ovrha vodi na nekretnini u kojoj žive, te da bi u slučaju prodaje te nekretnine za njih nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta jer u slučaju uspjeha navedene tužbe više ne bi mogli ostvariti potrebna financijska sredstva za stjecanje takve nekretnine.

              Uz opće poznatu činjenicu da je Trgovački sud u Zagrebu presudom, broj:P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. usvojio tužbeni zahtjev potrošača koji je podnio Potrošač Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača na temelju Zakona o zaštiti potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog ugovaranja nepoštenih ugovorenih odredaba ugovora o potrošačkim kreditima o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a koju je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem broj:PŽ-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrdio u odnosu na promjenjivu kamatu, a odbio u odnosu na valutnu klauzulu.

              Dakle, nakon te odluke je donijet znatan broj presuda kojima su usvajani tužbeni zahtjevi korisnika kredita sa valutnom klauzulom u CHF.

              Navedena činjenica upućuje na to da bi ovršenici mogli uspjeti s tužbenim zahtjevom, a kako je riječ o četvorosobnom stanu u kojem ovršenici žive to je uistinu izgledno da isti u slučaju uspjeha u parnici ne bi mogli nadoknaditi štetu gubitka takve nekretnine.

Iz navedenih razloga ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju riječ o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti koja bi nastala na strani ovršenika, dok u slučaju da isti ne uspiju sa tužbom, ovrhovoditelj i dalje ima pravomoćno rješenje o ovrsi, te se može nastaviti ovrha, a ovrhovoditelj na taj način ne bi trpio takvu štetu.

Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je svrha ovrhe na nekretninama prodaja nekretnina i namirenje ovrhovoditeljeve tražbine, ali je ovdje riječ o specifičnoj situaciji budući se vodi parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu iz kojeg proizlazi ovršna isprava.

Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su temeljem svih navedenih činjenica ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe iz članka 65. OZ-a.

              Temeljem svega navedenog i članka 380. točka 3. ZPP-a žalba je uvažena, a prvostupanjsko rješenje preinačeno.

 

Vukovar, 24. studenog 2020.

 

 

              SUDAC

              Željko Marin,v.r.