Poslovni broj: Gž-192/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Krešimiru Biljanu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. iz Z., OIB:…., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Z. D., iz Z., OIB: …zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-9053/2017-8 od 9. prosinca 2019., dana 24. studenog 2020.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-9053/2017-8 od 9. prosinca 2019.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj: Ovrv-14096/2008. od 22. veljače 2008. javne bilježnice L.Š.S.iz Z. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova i naloženo mu je da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 kuna u roku 8 dana.

Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13.  89/14. i 70/19. – dalje u tekstu ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

Navodi da je tijekom postupka dokazao osnovu svoje tražbine dostavom potpisane prijave prijemnika, izvatka iz evidencije pretplatnika te izvatka iz poslovnih knjiga slijedom čega nije jasno iz kojih razloga je prvostupanjski sud utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev.

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je razlog takvome stavu prvostupanjskog suda prihvaćanje navoda tuženika da nije bio u pretplatničkom odnosu s tužiteljem zbog paušalne tvrdnje da nije potpisao prijavu prijemnika a tužitelj nije priložio dokaz grafološkim vještačenjem.

Po tvrdnji tužitelja teret dokaza da nije potpisao prijavu prijemnika je na tuženiku a ne na tužitelju te je prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 219. stavak 1. i 2.  ZPP-a jer je u svakome slučaju sukladno načelu otvorenog pravosuđenja bio dužan pozvati tužitelja na dostavu dodatnih dokaza u prilog svojih tvrdnji ukoliko je to smatrao potrebnim.

Slijedom izloženog predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijane presude sukladno žalbenim navodima a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Žalba nije osnovana.

Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe jer prvostupanjski sud daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra neosnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naplatom RTV pristojbe u periodu od veljače do lipnja 2007. temeljem odredbe članka 53. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (NN 25/2003., 137/2010. – dalje u tekstu ZHRT/03.) u ukupnom iznosu od 342,00 kune sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obzirom da je tuženik osporio svoj potpis na prijavi prijemnika a pozivajući se na odredbu članka 219. stavak 1. ZPP-a prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev smatrajući da je na tužitelju bio teret dokaza da je na prijavi prijemnika zaista tuženikov potpis slijedom čega bi bio dužan plaziti traženi iznos sukladno već navedenoj odredbi članka 53. stavak 1. ZHRT/03.

Pri tome je prvostupanjski sud imao u vidu i pravno stajalište Vrhovnog suda RH u predmetu Rev x-159/2016.

Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Prvenstveno se napominje da je tuženik već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio autentičnost svoga potpisa na prijavi prijemnika a kod ove svoje tvrdnje je ustrajao tijekom cijelog prvostupanjskog postupka.

Obzirom na izloženo, sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a, teret dokaza postojanja tzv. pozitivne činjenice odnosno činjenice da je tuženik potpisao prijavu prijamnika je na tužitelju a ne na tuženiku jer potonji ne može dokazivati tvrdnju da prijavu prijamnika nije potpisao tj. negativnu činjenicu.

Kako od utvrđenja autentičnosti tuženikovog potpisa na prijavi prijamnika ovisi utemeljenost tužiteljeve tražbine te imajući u vidu da isti nije predložio odgovarajuće dokaze (grafološko vještačenje) kojima bi  osporio tvrdnju tuženika, suprotno žalbenim navodima, tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine.

Pri tome se napominje da je prvostupanjski sud na ročištu od 13. veljače 2019. upozorio stranke u smislu odredbe članka 219. ZPP-a.

Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 24. studenog 2020.

              Sudac

              Krešimir Biljan, v.r.