- 1 -              Rev 118/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 118/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. pok. I. iz Slovenije, M., kojega zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u I., protiv I-tuženika Općine Podbablje, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u I., II-tuženika T. V., iz D. - načelnika Općine Podbablje, OIB ..., III-tuženika S. P. pok. M., vlasnika obrta GO P. iz P., OIB ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2149/2017-2 od 6. lipnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-259/15 od 9. lipnja 2017., u sjednici održanoj 24. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

 

"I Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao d.č.zem. 143 k.o. P., kolokvijalno zvana C. površine 1841 m2 omeđena točkama A-E1-E-B3-B1-C1-D skice mjernika vještaka P. P. od 26.siječnja 2012,.godine koja skica čini sastavni dio ove presude.

II Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti ranije posjedovno stanje na nekretnini tužitelja opisane ad.1. izreke, uklanjanjem svega što je izgrađeno, čitav teren nasuti zemljom, učiniti ga podesnim za obradu, te se kaniti svakog pačanja u ovu nekretninu tužitelja.

 

Tuženici se mogu osloboditi činidbe označene pod točkom I i II izreke ako solidarno u roku od 30 dana- bez kamata – počev od 24.ožujka 2016.godine isplate tužitelju na račun njegova punomoćnika iznos od 600.000,00 kuna.

 

III Dužni su tuženici solidarno u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 600.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počev od 01.siječnja 2014.godine za d.č.zem. 143 k.o. P. koji je na skici mjernika vještaka P. P. od 26. siječnja 2012.godine označen točkama E-E1-B1-B3.

 

IV Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere, a koja glasi:

 

"Nalaže se tuženicima odmah pod prijetnjom novčane kazne i to svakom od tuženika pod 50.000,00 kuna postupe li suprotno ovoj odluci i obustave bilo kakve radove na nekretnini tužitelja "crkovno" označene kao d.č.zem. 143 k.o. P.

Nakon donošenja ove odluke sve što je izgrađeno ima se u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloniti".

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

I Dužni su tuženici solidarno u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 600.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počev od 01.siječnja 2014.godine za d.č.zem. 143 k.o. P. koji je na skici mjernika vještaka P. P. od 26. siječnja 2012.godine označen točkama A-B1-C1-D-A u površini od 1404 m2.

 

Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku ad.1. Općini Podbablje na ime troškova ovog postupka iznos od 29.375,00 kuna"

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, te su potvrđeni prvostupanjska presuda i rješenje.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešne primjene materijalnog prava, i bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže "da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači napadnute odluke, udovolji zahtjevu tužitelja obvezujući tuženika na solidarno snošenje troškova i revizijskog postupka, podredno da odluke ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje i zakonito suđenje.".

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije, nižestupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se sadržajno ukazuje u reviziji.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sudovi nisu protumačili u skladu sa stavom tuženika nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužitelj ukazuje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika dijela nekretnine d.č.zem. 143 k.o. P. zv. C. označene točkama E-E1-B1-B3 da mu tuženici kao investitori, izvođači radova isplate iznos od 600.000,00 kuna za zateznom kamatom počev od 1. siječnja 2014., kao i zahtjev za izdavanje privremene mjere.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nije dokazao da je stekao pravo vlasništva dosjelošću, niti je predmetna nekretnina dodijeljena njegovom pravnom predniku prema Zakonu o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 111/47) koji bi se primjenjivao u smislu odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine broj" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje ZVDSP). Pri tome ocjenjuju da nije osnovani tužbeni zahtjev za isplatu, jer tužitelj nije dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine, a time niti da ima pravo na naknadu u smislu odredbe čl. 162.–165. ZVDSP te odbijaju tužbeni zahtjev.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Tužitelj se u reviziji poziva i na razlog pogrešne primjene materijalnog prava, postojanje kojeg razloga određeno ne navodi i ne obrazlaže. Stoga ovi revizijski razlozi nisu uzeti u obzir.

 

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa pretežni revizijski navodi kojima tužitelj ustraje u osporavanju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Slijedom iznesenog, budući da ovaj sud ispitujući pobijanu presudu samo u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 24. studenog 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.