- 1 -              Revd 3282/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3282/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari Ž. M. iz Z., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnici S. Č., odvjetnici u Z., proti tužene Republike Hrvatske  OIB ..., zastupane po Općinskog državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog sud u Zagrebu poslovni broj Gž-4021/2019-2 od 26. studenog 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3046/18-46 od 30. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 24. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog sud u Zagrebu poslovni broj Gž-4021/2019-2 od 26. studenog 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3046/18-46 od 30. kolovoza 2019. naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

1. Je li povrijeđeno pravo na pošteno suđenje podnositelju ovog zahtjeva, garantirano člankom 29. Ustava RH i člankom 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i to iz slijedećih razloga:

 

a) jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud onemogućili predlagatelju pristup sudu jer smatraju da je objektivni zastarni rok počeo teći 1. kolovoza 2003. a kako sud obrazlaže pozivajući se da odredba članka 184.a ZOO-a i čl. 5. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske, sve iz razloga jer je 31. srpnja 2003. godine prestao teći zastoj zastare po ZORH-u,

 

b) je li došlo do nepoštivanja standarda jedinstvene primjene prava i ugroze pravne sigurnosti u slučaju kada drugostupanjski i prvostupanjski sud nisu prihvatili stajalište Vrhovnog suda RH u ovom predmetu broj rješenja Rev-1965714 od 10. srpnja 2018. u kojem se iznosi stajalište da petogodišnji objektivni zastarni rok iz odredba članka 376. ZOO-a u pogledu nastanka štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe, nije mogao početi teći prije no što je tužitelj saznao za smrt tih bliskih osoba,

 

c) je li došlo do nepoštivanja standarda jedinstvene primjene prava i ugroze pravne sigurnosti u slučaju kada drugostupanjski i prvostupanjski sud nisu prihvatili stajališta Vrhovnog suda RH koja su iznijeta u niže navedenim rješenjima a koja se odnose na početak tijeka zastare od dana pravomoćnog rješenja kojim je utvrđena činjenica smrti i to: Rev-1668/10 od 14. srpnja 2015., Rev-471/06 od 27. rujna 2006., Rev-270/06 od 10. listopada 2007. i Rev-1518/10 od 7. prosinca 2011.?

 

2. Jesu li sudovi u ovom predmetu bili dužni prilikom odlučivanja neposredno primjeniti čl. 2. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako s obzirom na procesne aspekte tog članka tako i materijalne?,

 

3. Je li podnositelju zahtjeva povrijeđeno pravo na pristup sudu garantirano čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i pravo na vlasništvo iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, jer mu je nižestupanjskim odlukama naloženo da tuženoj RH naknadi parnične troškove u iznosu od 29,600.00 kn?.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena pod rednim broj 1.a), b) i c) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za ravnoj prava kroz sudsku praksu jer u konkretnom slučaju je tuženi zahtjev tužitelja odbijen zbog protoka trogodišnjeg subjektivnog roka iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), a ne zbog protoka objektivnog roka iz čl. 76. st. 2. istog Zakona (kako to sugerira tužitelj), te jer se odluke revizijskog suda na koje se poziva tužitelj odnose na bitno drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju obzirom da je u postupcima kojima su prethodili tim odlukama utvrđeno da je pravomoćnim sudskim rješenjem  nestala osoba proglašena umrlom (sve u smislu čl. 6. st. 2. Zakona o proglašenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti – "Narodne novine" broj 10/74) dok se u ovom slučaju radi o tome da je za majku i očuha tužitelja pravomoćnim sudskim rješenjima samo utvrđen dan njihove smrti (sve u smislu čl. 11. istog Zakona).

 

Glede pravnog pitanja naznačenog pod rednim brojem 2. ocijenjeno je da to pitanje nije određeno naznačeno jer je to pitanje uopćeno a zbog čega na to pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i na ostale slučajeve.

 

Glede pravnog pitanja naznačenog pod rednim brojem 3. ocijenjeno je da to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na to pitanje ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

 

 

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP te kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 24. studenog 2020.