- 1 -              Rev-x 505/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 505/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz B., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici Z. Š. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. & Š. u Z., protiv prvotuženika H. I. d.o.o., OIB: …, drugotuženika H. C. d.o.o. OIB: … i trećetuženika H. P. prijevoz d.o.o., OIB: …, svi iz Z., drugo i treće tuženike zastupaju punomoćnici Ž. S. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. i partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji drugotuženika i trećetuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9909/15-2 od 12. siječnja 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-64/08-135 od 5. studenog 2015., u sjednici vijeća održanoj 24. studenoga 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija drugotuženika i trećetuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9909/15-2 od 12. siječnja 2016. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pn-64/08-135 od 5. studenog 2015. naložio je tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici s osnove izgubljene zarade iznos od 230.579,98 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude te plaćati tužiteljici solidarno rentu nadalje počev od 1. ožujka 2013. pa u iznosu od 1.995,70 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate i naknaditi joj trošak knjigovodstveno financijskih vještačenja u iznosu od 1.200,00 kuna od 29. ožujka 2005. do isplate, trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 1.100,00 kuna počev od 8. lipnja 2009. do isplate, trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 kuna počev od 6. travnja 2012. do isplate sa zateznim kamatama kako je to pobliže opisano u prvostupanjskoj presudi te naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 101.637,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 5. studenog 2015. do isplate u roku od 15 dana.

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-9909/15-2 od 12. siječnja 2016. odbio je žalbe tuženika kao neosnovane i potvrdio je prvostupanjsku presudu u iznosu od 230.579,32 kuna sa zateznim kamatama kako je to navedeno u prvostupanjskoj presudi, u dijelu u kojem je naloženo tuženicima isplatiti zatezne kamate na trošak knjigovodstveno financijskih vještačenja u iznosu od 1.200,00 kuna, trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 1.100,00 kuna, trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 kuna počev od studenog 2015. do isplate te parnični trošak u iznosu od 101.637,50 kuna sa zateznim kamatama. Isti sud je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je naloženo platiti tužiteljici iznos od 0,66 kuna sa zateznim kamatama te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, a odbijen je i zahtjev prvotuženika za naknadu troškova žalbe. Rješenjem tog suda ukinuta je presuda u dijelu u kojem je naloženo tuženicima isplatiti tužiteljici zatezne kamate na trošak knjigovodstveno financijskih vještačenja u iznosu od 1.200,00 kuna za razdoblje od 29. ožujka 2005. do 4. studenog 2015., trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 1.100,00 kuna za razdoblje od 8. lipnja 2009. do 4. studenog 2015. i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 kuna za razdoblje od 6. travnja 2012. do 4. studenog 2015.

 

Protiv drugostupanjske presude drugotuženik i trećetuženik je pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku presudu tako da odbije tužbeni zahtjev odnosno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenata u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu materijalne štete s osnove izgubljene zarade.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica 7. siječnja 1997. stradala u nesreći kao putnica u vlaku kada je pri izlasku iz vlaka pala pod vlak te su joj obje potkoljenice odsječene,

 

- da je djelatnik H.-a, kao prvi kondukter u vlaku, pravomoćnom kaznenom presudom proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 271. Kaznenog zakona jer je bez provjere jesu li svi putnici sišli s vlaka dao znak prometniku „spreman za polazak“ iako se tužiteljica nalazila na stepenicama vlaka te su tuženici odgovorni za nesreću,

 

- tužiteljica je bila zaposlena u razdoblju od 1. kolovoza 1995. do 30. rujna 2000. u obrtu V., trgovina na malo, vlasnika Ž. Đ. na poslovima trgovca koji je 25. rujna 2000. brisan iz obrtnog registra,

 

- da je tužiteljica bila na bolovanju do 14. ožujka 2001., a od 15. ožujka 2001. je u mirovini.

 

              Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev (osim za iznos od 0,66 kuna zbog pogrešnog zbroja) primjenom odredbe čl. 195. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91,113/93,  3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO). Naime, sudovi su dosudili tužiteljici dok je bila zaposlena razliku između naknade koju je tužiteljica dobivala na bolovanju i plaće koju bi dobivala da je ostala raditi na radnom mjestu do prestanka radnog odnosa, a nakon što joj je prestao radni odnos dosudili su razliku između prosječne plaće NKV radnika u sektoru trgovine (što je primjereno stručnoj spremi i obrazovanju te poslovima koje je obavljala do štetnog događaja) te naknade za bolovanje koju je primala te nakon umirovljenja razliku između prosječne plaće NKV radnika u sektoru trgovine i mirovine koju tužiteljica prima.

 

Revidenti su reviziju podnijeli i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 195. st. 1. i 2. ZOO kada je tužiteljici nakon prestanka radnog odnosa dosuđena razlika između naknade za bolovanje odnosno mirovine i prosječne plaće NKV radnika u sektoru trgovine.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidenti se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuju na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

 

 

 

Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 24. studenoga 2020.