- 1 -              Revd 2372/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2372/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. L. iz G. G., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnicima Đ. D.-G. i B. G., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu iz K., protiv tuženice M. A. iz S., (OIB: ...), zastupane po punomoćnici S. O., odvjetnici iz P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice da joj se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u u Puli - Pola posl. br. Gž-114/2018-2 od 24. travnja 2020. kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini posl. br. P-1/2017 od 29. studenoga 2017., u sjednici održanoj 24. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

1. Tuženici se dopušta revizija protiv dijela presude Županijskog suda u Puli - Pola posl. br. Gž-114/2018-2 od 24. travnja 2020. u kojemu nije uspjela u sporu, a sve u odnosu na u njezinom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno drugo pitanje:

 

„da li se s obzirom na odredbu članka 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima bračni drug u sporu o bračnoj stečevini smatra poštenim posjednikom stvari dok traje parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine?“

 

2. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije i za prvo u prijedlogu naznačeno pitanje odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom:

 

              a) djelomično je prihvaćena žalba tuženice i preinačen „dio toč. I. izreke“ prvostupanjske presude „kojim je tuženici naložena isplata iznosa od 3.450,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom“ tako da je:

 

              - djelomično odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja na obvezivanje tuženice isplatiti mu 3.450,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove tog iznosa (pa tako na prvi iznos od 230,00 kn od 31. listopada 2015.),

 

- u „preostalom dijelu“ odbijena kao neosnovana žalba tuženice te potvrđen „preostali dio toč. I. izreke“ prvostupanjske presude „kojim je tuženici naložena isplata iznosa od 15.912,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom“,

 

              b) djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačen „dio toč. II. izreke“ prvostupanjske presude „kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.824,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom“ tako da je:

 

- tuženica obvezana isplatiti tužitelju 31.824,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove tog iznosa (pa tako na prvi iznos od 306,00 kn od 28. veljače 2007. do isplate),

 

- „u preostalom dijelu“ odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđen „preostali dio toč. II. izreke“ prvostupanjske presude „kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 8.314,00 kn“,

 

c) djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena odluka o troškovima postupka „na način da se sada tuženici nalaže da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 11.108,00 kuna u roku od 15 dana“ - dok su „u preostalom dijelu“ odbijeni „zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova postupka“,

 

d) tuženica je obvezana tužitelju naknaditi trošak žalbe od 1.093,75 kn, dok je „u preostalom dijelu“ odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

 

Tuženica je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

Prijedlog je djelomično osnovan a djelomično nedopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 24. travnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

Tuženica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavila pitanja:

 

- prvo: „...da li se s obzirom na odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, naknada za upotrebu tuđe stvari u svoju korist može proširivati i na druge korisnike te iste tuđe stvari u istom razdoblju u slučaju da nisu stranke u postupku?“,

 

- drugo: „da li se s obzirom na odredbu članka 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima bračni drug u sporu o bračnoj stečevini smatra poštenim posjednikom stvari dok traje parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine?“.

 

Postavljena pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženice postavljeno drugo pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji (u svezi sa shvaćanjima koja je revizijski sud primjerice izrazio u svojim odlukama posl. br. Rev-x 181/11-2 od 19. rujna 2012., Broj: Rev 1930/12-2 od 12. ožujka 2014.) ili se može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

Stoga je pravilno za zaključiti:

 

- da u odnosu na u prijedlogu postavljeno drugo pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni),

 

- da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, u stavku 1. (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

 

U odnosu na prvo u prijedlogu naznačeno pitanje, predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije izložila niti jedan određen i (time) prihvatljiv razlog zbog kojeg bi trebalo uzeti da je ono po bilo čemu važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Stoga je prijedlog tuženice u tome dijelu - u odnosu na prvo pitanje, valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - jer je riječ samo o pravilnoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz stavka 2. izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 24. studenoga 2020.