- 1 -              Rev 3711/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3711/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. R. iz B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u U., protiv tuženika F. d.o.o. G., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica A. P., odvjetnica u B., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-872/18-2 od 21. ožujka 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-203/17-25 od 7. ožujka 2018., u sjednici održanoj 24. studenoga 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 27. listopada 2015. tuženika F. d.o.o. sa sjedištem u G., nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice O. R. iz B., kod tuženika F. d.o.o. sa sjedištem u G., nije prestao te se nalaže tuženiku F. d.o.o. sa sjedištem u G., da vrati tužiteljicu O. R. iz B., na rad za obavljanje poslova prodavača i pripremanja jednostavnih jela, u roku od 8 dana."

 

              II. Nalaže se tužiteljici O. R. iz B., da tuženiku F. d.o.o. sa sjedištem u G., naknadi parnični trošak u iznosu od 3.340,00 kuna, sve u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženik odbija.

 

              III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti."

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

              Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je neosnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo  u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (članak 386. ZPP-a).

 

Suprotno tvrdnji revidentice, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer drugostupanjska presuda sadržava dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o učincima  upozorenja na odluku o otkazu ugovora o radu.

 

              Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja (koji je u odluci tuženika pogreškom označen kao izvanredni otkaz) te zahtjev za vraćanje na rad.

 

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome, je utvrđeno:

 

              - da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. travnja 2015. na radnom mjestu prodavača,

 

              - da je tužiteljica u više navrata i usmeno i pisano upozoravana na kršenje obveza iz radnog odnosa,

 

              - da je tuženik 27. listopada 2015. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja u kojoj se navodi da tužiteljica radi učestalog korištenja interneta, facebooka i skypa na radnom mjestu nije izvršavala svoje radne obaveze, da je neljubaznošću prema kupcima umanjila mogućnost većeg prometa te da je svojim ponašanjem stvorila nesklad između radnika,

 

              - da je tužiteljica kontinuirano i ustrajno kršila obveze iz radnog odnosa na način opisan u odluci o otkazu ugovora o radu,

 

- da zbog okolnosti konkretnog slučaja nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljici omogući iznošenje obrane.

 

Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu na temelju odredbe čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, i 127/17, dalje: ZR) jer je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa na način opisan u odluci o otkazu, a zbog kojih povreda je više puta i upozoravana.

 

Tužiteljica u reviziji ukazuje da sva upozorenja datiraju iz razdoblja prije 18. listopada 2015. kada je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je naknadno povukao. Smatra da je povlačenjem te odluke o otkazu došlo do povlačenja svih ranijih upozorenja, a budući da u razdoblju od prvog (povučenog) otkaza i spornog otkaza nije bilo novih upozorenja da zbog toga nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje predmetne odluke o otkazu.

 

Prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

Odredbom čl. 119. st. 1. ZR-a propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

U konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljica više puta upozoravana, a suprotno revizijskim navodima, povlačenje odluke o izvanrednom otkazu od 18. listopada 2015. ne implicira opoziv ranijih upozorenja.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a te, stoga, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

 

Zagreb, 24. studenoga 2020.