- 1 -              Rev-x 991/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 991/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. U., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u S., protiv I-tuženika D. J. iz O. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u T., i II-tuženika M. V. iz O. G., OIB: …, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1083/2016-2 od 1. lipnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-6781/15 od 4. ožujka 2016., u sjednici dana 24. studenog 2020.

 

r i j e š i o  j e

 

1. Ukidaju se:

 

- presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1083/2016-2 od 1. lipnja 2016. u toč. I. izreke i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-6781/15 od 4. ožujka 2016. u toč. I. izreke,

 

-drugostupanjska odluka o parničnim troškovima u dijelu toč II. izreke presude i prvostupanjska odluka o parničnim troškovima u dijelu toč. II. izreke presude, kojim su tužitelju dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 111.677,20 kn,

 

i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              Odluku o troškovima ovog revizijskog postupka donijet će sud u konačnoj odluci o snošenju parničnih troškova.

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru presudom poslovni broj P-6781/15 od 4. ožujka 2016. naložio je tuženiku D. J. isplatiti tužitelju H. U., Z. iznos od 591.373,05 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 591.3783,05 kuna od 4. svibnja 2004. do isplate, na iznos od 5.000,00 kuna od 14. svibnja 2004. do isplate, na iznos od 5.000,00 kuna od 16. svibnja 2004. do isplate, na iznos od 5.000,00 kuna od 23. srpnja 2004. do isplate i na iznos od 15,085,05 kuna od 4. svibnja 2004. do isplate (toč. I. izreke).

 

Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 120.557,20 kuna (toč. II. izreke).

 

Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž-1083/2016-2 od 1. lipnja 2016. odbio je djelomično žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke (toč. I).

 

Tom presudom djelomično je potvrđena odluka o parničnim troškovima u toč II. izreke za iznos od 111.677,20 kuna, dok je za iznos od 8.880,00 kuna preinačena odluka o troškovima i odbijen zahtjev tužitelja.

 

Tako je suđeno u sporu po regresnom zahtjevu tužitelja kojeg tužitelj temelji na odredbi čl. 939. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, - dalje: ZOO). Tužitelj potražuje iznos od 591.373,05 kuna, kojeg je isplatio na temelju pravomoćne presude istog Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-903/01 od 2. rujna 2003., isplatio oštećeniku M. M., teško ozlijeđenom u prometnoj nezgodi kao suputnik na motociklu marke M., bez registarskih oznaka, a kojim motociklom je upravljao I-tuženik D. J..

 

Protiv drugostupanjske presude je tuženik podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužitelju naloži naknaditi tuženiku parnične troškove.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja prema toj odredbi postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

 

Tuženik tvrdi da su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni u odnosu na osnovu regresnog zahtjeva, jer da se regresni zahtjev temelji na izvansudskoj nagodbi, dok je u obrazloženju kao osnova regresnog zahtjeva pogrešno navedeno da je tužitelj isplatio oštećeniku M. M. naknadu na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-903/01 od 2. rujna 2003.

 

Suprotno tvrdnji tuženika tužitelj je u tužbi temeljio regresni zahtjev na tvrdnji da je obeštetio oštećenika M. M. ispunjenjem obveze iz pravomoćne presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-903/01 od 2. rujna 2003., a da su stranke 21. travnja 2004. sklopile nagodbu o načinu izvršenja obveze iz presude.

 

Nižestupanjski sudovi su sudili u skladu s tužbenim zahtjevom i činjeničnim navodima tužbe, a obrazloženje presude sadrži jasne navode o činjeničnoj i pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva koji nisu u suprotnosti sa sadržajem tužbe i stanjem spisa.

 

Međutim, osnovani su navodi I-tuženika da je u donošenju pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 211. ZPP, time što je u odnosu na I-tuženika priznat intervencijski učinak presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-903/01 od 2. rujna 2003., a to je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Ovu bitnu povredu nije otklonio drugostupanjski sud.

 

Tužitelj u ovoj parnici sadržajno tvrdi da je u odnosu na ovdje tuženika zasnovan građanskopravni učinak presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-903/01 od 2. rujna 2003.

 

Prema odredbi čl. 211. st. 1. ZPP ako tužitelj ili tuženik trebaju treću osobu obavijesti o otpočetoj parnici, da bi se time zasnovao stanoviti građanskopravni učinak, oni mogu, sve dok se parnica pravomoćno ne dovrši, to učiniti podneskom preko parničnog suda, u kojem će navesti razlog obavijesti i u kakvu se stanju nalazi parnica.

 

Da bi presuda imala intervencijski učinak prema trećoj osobi u parnici protiv te treće osobe, moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke: da stranka podneskom preko parničnog suda obavijesti treću osobu o parnici uz navođenje razloga obavijesti i u kakvu se stanju nalazi parnica, da je trećoj osobi kao umješaču ( ako stupi u parnicu) omogućeno da u parnici poduzima sve radnje pogodne za uspjeh stranke kojoj se pridružio i da je stranka lojalno vodila parnicu.

 

Odredba čl. 211. se nalazi u glavi šestoj ZPP koja ima naslov „Sudjelovanje trećih osoba u parnici“, a prema shvaćanju ovoga suda iz podneska koji stranka upućuje trećoj osobi radi obavijesti o parnici mora biti jasno da će nakon primitka te obavijesti presuda donesena u parnici zasnovati stanoviti građanskopravni učinak (intervencijski učinak) i na pozvanu i obaviještenu treću osobu, neovisno o tome je li ta osoba stupila u parnicu u svojstvu umješača.

 

Tek ako je treća osoba valjao obaviještena i pozvana na sudjelovanje u parnici, u novoj parnici protiv te treće osobe nema mjesta otvaranju ponovnog meritornog raspravljanja i eventualnog drugačije odluke o stvarnoj i pravnoj osnovi o biti spora.

 

Osiguratelj koji se poziva na intervencijski učinak presude donesene u sporu oštećenika protiv osiguratelja prema trećoj osobi (štetniku), mora dokazati da je u sporu oštećenika protiv osiguratelja putem parničnog suda pozvao tu treću osobu podneskom u kojem je naveden razlog obavijesti i u kakvu se stanju nalazi parnica.

 

U ovom regresnom sporu osiguratelj je tužbu temeljio na činjeničnim tvrdnjama da je dana 9. rujna 1999., u O. G., došlo do prometne nezgode koju je prouzročio D. J. upravljajući neregistriranim motociklom, da je vozač uslijed neprilagođene brzine izgubio kontrolu nad motociklom te je motocikl pao na kolnik i nastavio se klizati u suprotni kolnički trak, udarivši u prednji dio osobnog automobila reg. oznake i broja ..., pri čemu je teško ozlijeđen suvozač M. M..

 

Nadalje je u tužbi navedeno da je pred Općinskim sudom u Sesvetama vođen parnični postupak u pravnoj stvari oštećenika M. M. protiv H. U., da je presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-903/01 naloženo tuženiku isplatiti oštećeniku po osnovi naknade štete iznos od 544.400,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama te plaćati mu mjesečnu rentu u iznosu od po 300,0 kuna i naknaditi mu parnične troškove., kao i da je tužitelj sklopio nagodbu o načinu izvršenja presude i u cijelosti ispunio svoju obvezu iz presude pa je protiv D. J. podnio regresni zahtjev po čl. 91. st. 3. Zakona o osiguranju.

 

Pobijanom presudom je prihvaćen regresni zahtjev, pri čemu su nižestupanjski sudovi priznali intervencijski učinak presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-903/01, koja je donesena na temelju utvrđenja da je D. J. prouzročio prometnu nezgodu te da nema doprinosa M. M. šteti, pa nisu raspravljali materijalnopravna pitanja.

 

Prema shvaćanju ovoga suda u ovoj parnici je priznat intervencijski učinak presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-903/01 pogrešnom primjenom odredbe čl. 211. st. 1. ZPP, što je moglo imati utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

Naime I-tuženik D. J. je osporio da je obaviješten o parnici u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-903/01 na način propisan odredbom čl. 211. st. 1. ZPP.

 

Prvostupanjski sud je u odnosu na tu spornu okolnost u obrazloženju presude naveo da su D. J. i vlasnik motocikla M. V. obaviješteni o parnici u predmetu broj P-903/01 te „…čak štoviše isti su i zamolbenim putem davali svoj iskaz o samoj nezgodi što potvrđuje da su bili upoznati s postupkom koji se vodio kod Općinskog suda u Sesvetama….“

 

Drugostupanjski sud je pak na žalbeni navod o bitnoj povredi odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 211. ZPP odgovorio. „Prvostupanjski sud utvrđuje da je Općinski sud u Sesvetama u naznačenom parničnom predmetu pozivao ovdje tuženike i izvijestio ih o tom postupku, te da su isti zamolbenim putem saslušani kao svjedoci na okolnosti prometne nezgode, pa utvrđuje da su tuženici na taj način upoznati s tim postupkom.“

 

Međutim, za uspostavu intervencijskog učinka pravomoćne presude prema trećoj osobi (štetniku) nije dovoljno da ta treća osoba bude pozvana kao svjedok u parnici između oštećenika i osiguratelja.

 

Time što je sud u predmetu P-903/01 pozvao D. J. kao svjedoka u parnici oštećenika M. M. protiv H. U., taj svjedok je doista upoznat da se vodi parnica, ali time nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 211. ZPP za intervencijski učinak donesene presude, a u obrazloženju nižestupanjskih sudova se i ne tvrdi da je ovdje tuženik obaviješten o parnici između oštećenika i osiguratelja.

 

Tvrdnje tužitelja koje je iznio na ročištu 22.listopada 2010. da su se ovdje tuženici umiješali u parnicu P-903/01 na strani H. U., Z. time što su dali iskaze u svojstvu svjedoka ne odgovara podacima iz presude P-903/01. U uvodu presude nije navedeno sudjelovanje ovdje tuženika kao umješača u parnici vođenoj pod brojem P-903/01, a svjedočenje u parnici između trećih osoba ne smatra se miješanjem u tuđu parnicu u smislu odredbe čl. 206. do 209. ZPP.

 

S obzirom na to da su nižestupanjski sudovi pošli od shvaćanja da je presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-903/01 od 2. rujna 2003. zasnovan građanskopravni učinak u odnosu na D. J., u ovoj parnici nisu raspravljanja sporna činjenična i materijalnopravna pitanja, iako je iz iskaza tuženika D. J. jasno da on osporava svoju odgovornost, a iznio je i činjenice kojima se opisno ukazuje na doprinos oštećenika šteti. Navedene okolnosti su mogle utjecati na zakonitost pobijane presude.

 

Stoga je valjalo ukinuti nižestupanjske presude po čl. 394. st. 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima parničnog postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, pa je valjalo ukinuti i odluku o parničnim troškovima i predmet i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na rješavanje.

 

Zagreb, 24. studenog 2020.