- 1 -              U-zpz 8/2016-6

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 8/2016-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja F. za naknadu …,  protiv tuženika M. p. R. H., Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, mprotiv rješenja tuženika klasa: UP/II-942-01/11-01/359, Ur. broj: 514-04-02-01-01-13-4 od 20. svibnja 2013., radi određivanja naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-7/2016-4 od 14. ožujka 2016., protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1822/15-2 od 5. studenog 2015., u sjednici održanoj 24. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1822/15-2 od 5. studenog 2015. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj 7 Usl-1088/13-18 od 29. lipnja 2015.

 

Protiv navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 117/01, 80/02 i 81/02 - u nastavku teksta: Zakon o naknadi).

 

U zahtjevu u bitnome navodi da naknada za oduzetu imovinu nije pravilno određena jer da je određena za poslovi prostor, a predmet nacionalizacije u konkretnom slučaju nije bio poslovni prostor nego hotel koji se zakonskom odredbom (članak 2.a. Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća, „Narodne novine“, broj 53/91) izjednačava s poduzećem, slijedom čega da je naknadu trebalo odrediti u udjelima ili dionicama društva iz portfelja F., sukladno članku 45. stavak 5. i članak 47. Zakona o naknadi.

 

Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na način da preinači presudu i odbije tužbu podnesenu protiv rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/11-01/359, Ur. broj: 514-04-02-01-01-13-4 od 20. svibnja 2013.

 

Odgovori na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske nisu podneseni.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 78. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 - u nastavku teksta: ZUS) ispitao pobijanu odluku samo u granicama zahtjeva.

 

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da je hotel „D.“ M. proglašen poduzećem od značaja za republikansku privredu Ukazom Predsjedništva Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvatske od 29. travnja 1948.,

 

- da je rješenjem Okružnog suda u Rijeci od 7. siječnja 1949. navedeni hotel nacionaliziran i kao privredno poduzeće u privatnom vlasništvu prestao postojati,

 

- da je u skladu s rješenjem Skupštine općine K. broj: 01-3692/1-1981 od 11. prosinca 1981. ugovorom o prijenosu Općina K. prenijela Domu … K. pravo korištenja 1/3 dijela predmetne zgrade - u naravi prizemlje zgrade u M., P. 2 za potrebe ambulante M.,

 

- da u vrijeme podnošenja zahtjeva za naknadu oduzete imovine predmetni prostor nije korišten kao poduzeće,

 

- da predmetni prostor nije ušao u sastav društvenog kapitala bilo kojeg društvenog poduzeća u skladu sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća, kao i da u naravi predstavlja poslovni prostor - ambulantu u M. u vlasništvu Doma … K..

 

Na temelju ovih utvrđenja Visoki upravni sud Republike Hrvatske u pobijanoj presudi, a isto tako i Upravni sud u Rijeci, zaključuju da je u konkretnom slučaju naknada pravilno određena u obveznicama prema članku 57. Zakona o naknadi.

 

U tom smislu, u pobijanoj se presudi ističe da u sporu nije bilo prijeporno - da prizemni dio predmetne zgrade u vrijeme podnošenja zahtjeva za naknadu oduzete imovine nije korišten kao poduzeće (koje je prestalo postojati još u siječnju 1949.), niti da je, sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“, broj 19/91, 26/91, 45/92, 83/92, 84/92, 18/93, 94/93, 27/94, 97/95, 42/95, 21/96, 118/99, 99/03, 145/10 - u nastavku teksta: Zakon o pretvorbi), taj prostor ušao u sastav društvenog kapitala bilo kojeg društvenog poduzeća, s tim da takvo činjenično stanje žalbom uopće nije bilo osporeno, slijedom čega Visoki upravni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi za oduzeto poduzeće, već za oduzeti poslovni prostor, za koji se naknada određuje u obveznicama Republike Hrvatske.

 

Ovaj sud u cijelosti prihvaća takvo pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Rijeci.

 

Odredbom članka 45. Zakona o naknadi propisano je:

 

„Poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona ne vraćaju se.

 

Pod poduzećem u smislu ovoga Zakona smatra se vrijednost oduzetih nekretnina uključujući i poslovni prostor.

 

Za poduzeća iz stavka 1. ovoga članka prijašnjem vlasniku, odnosno kada je prijašnji vlasnik pravna osoba, dioničarima ili imateljima udjela prijašnjega vlasnika pripada naknada.

 

Pravo na naknadu utvrđuje rješenjem nadležna služba ureda državne uprave.

 

Pravomoćno rješenje iz stavka 3. ovoga članka provodi Hrvatski fond za …, odnosno udjela u društvima koja su provela pretvorbu sukladno zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća.“

 

Nadalje, odredbom članka 47. stavak 1. i 2. Zakona o naknadi propisano je:

 

„Prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima u društvima u kojima se nalazi imovina poduzeća oduzetoga prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona.

 

Ako ostvarenje prava iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskoga fonda za …, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća.“

 

S druge strane, člankom 57. Zakona o naknadi, propisano je da za imovinu koja se po odredbama toga Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

 

Prema odredbama članka 78. stavak 1. i 2. ZUS-a, zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog povrede zakona.

 

Imajući na umu sadržaj navedenih zakonskih odredbi, te činjenicu da u konkretnom slučaju, prema utvrđenom činjeničnom stanju, koje se u povodu zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, u postupku pred Vrhovnim sudom više ne može preispitivati (članak 78. stavak 1. i 6. ZUS-a), nije bila riječ o poduzeću (koje je ušlo u sastav kojeg ranijeg poduzeća na kojem je obavljena pretvorba na način propisan Zakonom o pretvorbi, u kojem slučaju se prijašnjem vlasniku jamče ili dionice u čiji je sastav ušlo poduzeće ili dionice iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, bez daljnjega je pogrešno shvaćanje podnositelja zahtjeva da je odnosnu naknadu trebalo odrediti primjenom odredbe članka 45. stavak 5. i članka 47. Zakona o naknadi.

 

Prema tome, pobijanom presudom nije povrijeđen zakon.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 78. ZUS-a, valjalo je odbiti zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 24. studenog 2020.