- 1 -              Rev 974/2020-2

Broj: Rev 974/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. S. pok. B., OIB:..., iz V., kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Š., protiv tuženice V. S., OIB:..., iz Š., koju zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-377/2019-2 od 29. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-268/17 od 28. prosinca 2018., u sjednici održanoj 24. studenoga 2020.

r i j e š i o   j e:

              Ukidaju se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-377/2019-2 od 29. travnja 2019. i presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-268/17 od 28. prosinca 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između S. S. pok. B., kao primatelja uzdržavanja, i V. S. žene D., kao davateljice uzdržavanja, ovjeren po sucu Općinskog suda u Šibeniku 1. srpnja 2002. pod brojem R1-212/02 utvrđen je ništavim. Ujedno je tuženici naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 33.777,50 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženica podnijela je reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude, odnosno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Revidentica u reviziji kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni naznačuje pitanja

"Da li se smatra dokazanom i utvrđenom činjenica za čije su postojanje vještaci u istom (zajedničkom ) vještvu dali dva različita odgovora, te može li se takvo vještvo smatrati podobnim za donošenje zaključka o spornoj činjenici, odnosno o postojanju ili nepostojanju iste, i kako se u tom slučaju primjenjuje pravilo o teretu dokazivanja?“;

„Da li se prihvaćanjem vještva u kojem su vještaci u istom (zajedničkom ) vještvu dali dva različita odgovora o spornoj činjenici došlo do povrede odredbi čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a?“.

Ukazujući na više odluka ovog suda u kojima je o istovjetnoj postupovnoj situaciji izraženo drugačije shvaćanje dala je i dostatne razloge važnosti.

Po ocjeni ovog suda navedena pitanja važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju temeljen na tvrdnji o nesposobnosti za rasuđivanje primatelja uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora.

Rješenjem ovog suda broj Rev-x 949/16-2 od 26. listopada 2016. ukinute su presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-283/16-2 od 18. travnja 2016. i presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2215/15 od 29. veljače 2016. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Navedenim rješenjem prvostupanjski sud je upozoren da je u nastavku postupka radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno s dovoljnom sigurnošću utvrditi postojanje nesposobnosti za rasuđivanje primatelja uzdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora.

U do tada provedenom dokaznom postupku bilo je provedeno i medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je predlaganje fakultetskog mišljenja povjerio vještacima prof. dr. sc. V. F. Š. i prof. dr. sc. N. H., i čije mišljenje je Odbor za sudbena mišljenja Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta na svojoj sjednici od 24. veljače 2011. i prihvatio (list 88 spisa).

Prema navedenom mišljenju se, s obzirom na izostanak medicinske dokumentacije u vrijeme sklapanja ugovora (nije bilo hospitalizacije i posebnih tretmana u razdoblju od 30. travnja 2002. do 10. studenoga 2002.) i činjenicu da sekcijom moždanog tkiva nije utvrđen tip demencije, može zaključiti da primatelj uzdržavanja vrlo vjerojatno u vrijeme sklapanja ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje.

U ponovljenom postupku s obzirom da prof. dr. sc. V. F. Š. više nije bila sudski vještak, umjesto nje kao član Odbor za sudbena mišljenja Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta (list 198 spisa), određen je prof. dr. sc. N. M. Potonji vještak saslušan na ročištu od 7. prosinca 2018. (list 200 do 202. spisa), koji je o odlučnoj činjenici sposobnosti rasuđivanja sada pok. S. S., u odnosu na ranije mišljenje od 14. veljače 2011., prema kojem S. S. u vrijeme sklapanja ugovora vrlo vjerojatno nije bio sposoban za rasuđivanje, određeno izjavivši da u vrijeme sklapanja ugovora S. S. nije bio sposoban shvatiti prirodu i značaj svojih postupaka, dao bitno drugačije mišljenje.

Takvo, o odlučnoj činjenici, izmijenjeno mišljenje Odbor za sudbena mišljenja Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta, kojem Fakultetu je povjereno vještačenje, nije naknadno odobrio.

Stoga je osnovana tvrdnja revidentice da je mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu u konačnosti proturječno.

Posljedično tome osnovana je i tvrdnja revidentice koju sadržajno iznosi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 261. st. 3. ZPP kada je otklonio kao neosnovane prigovore tuženice na konačno mišljenje, a koja pogrešna primjena je utjecala na donošenje pravilne i zakonite presude, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 3. ZPP, koju povredu je propuštanjem sankcioniranja, počinio i sam drugostupanjski sud.

Slijedom iznesenog, budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 24. studenoga 2020.