- 1 -              U-zpz 22/2018-6

 

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 22/2018-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., Lj., Republika Slovenija i M. d.o.o., K., Republika Slovenija, oba zastupana po punomoćnici S. G., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. R. B. i S. G. u R., protiv tuženika Državna komisija za kontrolu postupka javne nabave, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba D. d.o.o., V., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u Z., i V. m. d.o.o., O., te S. d.o.o., V., radi javne nabave, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2261/17-2 od 22. veljače 2018., kojom je poništena presuda Upravnog suda u Osijeku broj UsI-1331/16-14 od 29. ožujka 2017. i poništen zaključak Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave Klasa: UP/II-034-02/16-01/322, Urbroj: 354-01/16-6 od 12. svibnja 2016., u sjednici održanoj 24. studenoga 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2261/17-2 od 22. veljače 2018. se odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2261/17-2 od 22. veljače 2018. poništena je presuda Upravnog suda u Osijeku broj UsI-1331/16-14 od 29. ožujka 2017. kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje zaključka Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave Klasa: UP/II-034-02/16-01/322, Urbroj: 354-01/16-6 od 12. svibnja 2016. te je ujedno suđeno da se poništava zaključak Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave broj UP/II-034-02/16-01/322, Urbroj: 354-01/16-6 od 12. svibnja 2016.

 

Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2261/17-2 od 22. veljače 2018. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćnosti te presude pobijajući je iz razloga pogrešne primjene odredbi Zakona o javnoj nabavi i pogrešnoj primjeni odredbi Zakona o upravnim sporovima, predloživši prihvaćanje tog zahtjeva preinačenjem pobijane presude odbijanjem žalbe i potvrđivanjem prvostupanjske presude, odnosno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno suđenje.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.

 

Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva.

 

Pobijanom presudom poništena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na poništenje zaključka Državne komisije za kontrolu javne nabave kojim je odbačena žalba tužitelja na odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja zbog nedostatka pravnog interesa, te je ujedno suđeno da se poništava zaključak Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave Klasa: UP/II-034-02/16-01/322, Urbroj: 354-01/16-6 od 12. svibnja 2016., uz izraženo pravno shvaćanje da je tužitelj u žalbi na zaključak o odabiru ponuditelja te podnesku od 13. svibnja 2016., unutar ostavljenog roka, obrazložio postojanje pravnog interesa za njegov uspjeh u postupku javne nabave, a time i postojanje pravnog interesa za izjavljivanje žalbe na odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, posebno, a kada je u žalbi i njezinoj dopuni osporio valjanost ponude drugo rangiranog izabranog ponuditelja.

 

Osporavajući pravilnost pobijane presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u zahtjevu za njezino izvanredno preispitivanje ustrajao je u shvaćanju da tužitelj nije dokazao postojanje svog pravnog interesa za izjavljivanje žalbe protiv odluke Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja od 12. svibnja 2016., a kojom je kao prvi najbolji ponuditelj odabran: V. – M. d.o.o., O. i S. d.o.o., V., kao drugi najbolji ponuditelj odabran P. d.o.o., G. S., D. d.o.o., K. i L.-S. d.d., K., dok je tužitelj odabran tek kao treći najbolji ponuditelj, zbog čega da on, sve i da je odluka o odabiru prvog ponuditelja bila nepravilna, ne bi mogao biti odabran kao ponuditelj s kojim bi se sklopio predmetni ugovor o nabavi, a time dakle da ne trpi štetu zbog eventualno nezakonite odluke o odabiru.

 

Polazeći od stanja spisa predmeta i rezultata provedenog postupka u kojem je utvrđeno:

 

- da je tužitelj protiv odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave broj 130-34/2016 od 19. travnja 2016., a u kojoj je on bio rangiran kao treći najbolji ponuditelj izjavio žalbu 29. travnja 2016.,

 

- da je sukladno pozivu Državne komisije za kontrolu javne nabave iz zaključka broj UP/II-034-02/16-01/322, Urbroj: 354-01/16-3 od 6. svibnja 2012., dostavljenog tužitelju 11. svibnja 2016., tužitelj unutar udijeljenog roka od pet dana dostavio traženo očitovanje na naručiteljev odgovor na žalbu dana 13. svibnja 2016., te uz ostalo prigovorio i valjanosti ponude drugog odabranog ponuditelja,

 

- da je zaključkom Klasa: UP/II-034-02/16-01/322, Urbroj: 354-01/16-6 od 12. svibnja 2016., dakle prije isteka udijeljenog roka tužitelju za očitovanje (rok isticao 16. svibnja 2016.), Državna komisija za kontrolu postupka javne nabave odbacila žalbu tužitelja, a zbog nedostatka pravnog interesa,

 

- da je povodom tužbe tužitelja protiv tog zaključka prvostupanjski upravni sud odbio zahtjev prihvativši pravilnu ocjenu o nepostojanju pravnog interesa na strani tužitelja za izjavljivanje žalbe,

 

pravilna je ocjena iz pobijane presude da je tužitelj u žalbenom postupku svojim aktivnostima, baš kako razlozima iz žalbe tako i podneska od 13. svibnja 2016. prigovorio te doveo u pitanje pravilnost izvršenog odabira prvo i drugo najboljeg ponuditelja iz odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja broj 130-34/2016 od 19. travnja 2016., a time dakle i obrazložio postojanje svog pravnog interesa za dobivanje ugovora o nabavi, odnosno zbog ne odabira tužitelja, nastanku mu štete iz te odluke o odabiru.

 

Suprotno navodima iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pobijane presude, tužitelj jest unutar roka od pet dana dodijeljenog mu od strane Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave ukazao na postojanje nepravilnosti vezano za odabir i drugo rangiranog ponuditelja, zbog čega je tužitelj, osporavanjem dakle pravilnosti odabira i prvog i drugog rangiranog ponuditelja, kao treće odabrani ponuditelj itekako imao pravni interes podnositi žalbu protiv odluke Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave od 19. travnja 2016., čime su se na strani tužitelja i ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 141. st. 1. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj 90/11, 83/13, 143/13 i 13/14 – dalje: ZJN) zbog čega nije bilo mjesta odbacivanju tužiteljeve žalbe izjavljene protiv odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja na temelju odredbe čl. 164. st. 1. i 2. ZJN, a kako je to pogrešno ocijenjeno od strane prvostupanjskog suda, jer mu suprotno odredbi čl. 165. ZJN nezakonito uskraćeno pravo na očitovanje u žalbenom postupku.

 

Stoga je pravilno pobijanom presudom prvostupanjska presuda poništena te je ujedno u smislu odredbe čl. 74. st. 2. ZUS-a pobijanom presudom otklonjen nedostatak iz prvostupanjske presude tako da je poništen zaključak Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave Klasa: UP/II-034-02/16-01/322, Urbroj: 354-01/16-6 od 12. svibnja 2016., a kojim je tužitelju nezakonito odbačena žalba.

 

Slijedom toga odlučeno je kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 78. ZUS-a.

 

Zagreb, 24. studenoga 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.