Broj: Kž 141/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. J. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okr. I. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. veljače 2018. broj Kov-93/17, u sjednici održanoj 22. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okr. I. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu odbijen je prijedlog okr. I. S. da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka poimenično navedenim u izreci rješenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. I. S. putem branitelja B. Š. odvjetnika iz Z., „iz svih žalbenih razloga“ s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati optužnom vijeću na ponovnu odluku, odnosno da se preinači odlukom o izdvajanju „navedenih nezakonitih dokaza iz spisa.“

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba okr. I. S. nije osnovana.

Okrivljenik se u žalbi poziva na garancije „iz članka 6. stavak 1. Konvencije (za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) koje se sastoje u pravu na neovisni i nepristrani sud…(i) vrijede u svim fazama postupka“ i s tim u svezi na presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima Lisica protiv Hrvatske i Mađer protiv Hrvatske uz prigovor da zakonsko uređenje prethodnog postupka „trpi dva temeljna prigovora – nedostatak nepristranosti i nedostatak neovisnosti“. Kako „ispitivanju svjedoka koji su pobrojani …nije bio nazočan II okrivljeni niti njegov branitelj, niti su na ispitivanje bili pozvani od strane ŽDO –a, tako da tijekom prethodnog postupka nisu niti znali kada će se koji svjedok ispitivati“ po mišljenju žalitelja povrijeđeno je pravo na „dobru obranu“ zajamčeno u čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 –Ispravak, 14/02 i 1/06 – dalje u tekstu: Konvencija) te je povrijeđeno „konfrontacijsko pravo“ koje prema „judikaturi Europskog suda za ljudska prava … treba biti zajamčeno već u stadiju istrage, a ne tek u stadiju rasprave“.

Suprotno žalbenim navodima pravilno je i zakonito sud prvog stupnja odbio prijedlog okrivljenika za izdvajanje zapisnika o iskazima svjedoka koji su ispitani po državnom odvjetniku.

Ispravna je argumentacija prvostupanjskog suda kako niti jednom odredbom ZKP/08 nije propisana obveza državnog odvjetnika da obavještava okrivljenika i njegovog branitelja o ročištu na kojem se tijekom istrage ispituju svjedoci te da zapisnici o iskazima svjedoka nisu pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane (čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08).

Premda je u pravu žalitelj da jamstava zagarantirana u čl. 6. Konvencije nisu ograničena samo na postupak pred sudom, protivno žalbenim navodima, u odlukama Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP) izražen je i stav da konfrontacijsko pravo sadržano u čl. 6. st. 3. toč. d) Konvencije traži da se okrivljeniku barem jednom tijekom postupka djelotvorno omogući ispitivanje svjedoka optužbe, dakle „…bilo kada taj svjedok daje svoj iskaz ili u kasnijoj fazi postupka…“ (presude Lučić protiv Hrvatske, Luca protiv Italije). Stoga osnovano sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je realizacija konfrontacijskog prava okrivljenika zakonom predviđena za kontradiktorni postupak pred sudom na raspravi pa se shodno tome i ocjena o povredi prava obrane kroz povredu konfrontacijskog načela ne može ograničiti samo na fazu prethodnog postupka već na postupak u cjelini.

Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima okr. I. S. nije osporena pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja i nakon što je pobijano rješenje ispitano prema odredbi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. ožujka 2018.