- 1 - Revd 2897/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici V. L. i Ž. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. & V. d.o.o. S., odvjetnik u S., protiv tuženice L. H. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik V. U., odvjetnik u M., radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1415/2019-2 od 4. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-255/19 od 26. srpnja 2019., u sjednici održanoj 24. studenoga 2020.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1415/2019-2 od 4. lipnja 2020. se odbacuje.
Obrazloženje
Tužiteljica M. S. iz Z. je podneskom od 6. kolovoza 2020. predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1415/2019-2 od 4. lipnja 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije jer naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
Tužiteljica je u prijedlogu naznačila slijedeća pitanja:
1. Da li posjednik, a nevlasnik, može s uspjehom istaknuti prigovor prava na posjed iz čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 153/09., 90/10., 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV)?
2. Da li se pravo vlasništva iste stvari može steći i pravnim poslom i dosjelošću?
3. Primjenjuju li se u rješenju spora kao materijalnopravni propis odredbe ZV, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., u slučajevima kada se posjednik nevlasnik poziva na stjecanje prava vlasništva dosjelošću prije stupanja na snagu tog zakona, a kod toga da ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu raspravili pitanje kvalitete posjeda?
4. Utječe li blisko srodstvo u bitnome na kvalitetu posjeda kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću?
5. Može li se vlasništvo steći dosjelošću između suvlasnika?
Pitanje naznačeno pod brojem 1. nije važno za rješenje ovog spora i poziciju tuženika, jer polazi od tvrdnje da je tuženik nevlasnik, a prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tuženik je stekao pravo vlasništva dosjelošću, pa može s uspjehom istaknuti prigovor prava na posjed prema jasnoj odredbi iz čl. 163. st. 1. ZVDSP.
Pitanje naznačeno pod brojem 2. nije važno za rješenje ovog spora i poziciju tuženika, jer polazi od pogrešne tvrdnje da je tužbeni zahtjev odbijen zato što je tuženik stekao pravo vlasništva po dvije osnove, na temelju pravnog posla i na temelju zakona (dosjelošću). Međutim iz sadržaja obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da je tuženik stekao pravo vlasništva dosjelošću, a navodi o pravnom poslu se odnose na kvalitetu posjeda i početak tijeka roka potrebnog za dosjelost, a ne na pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva.
Pitanje naznačeno pod brojem 3. nije važno za rješenje ovog spora i poziciju tuženika, jer polazi od tvrdnje da ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu raspravili pitanje kvalitete posjeda, što ne odgovara stanju spisa i obrazloženju nižestupanjskih presuda. Nadalje, tužiteljica nije naznačila razloge važnosti tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
Pitanja broj 4. i 5. nisu važna za rješenje ovog spora jer glede tih pitanja u nižestupanjskim presudama nije zauzeto nikakvo pravno shvaćanje, niti je tužiteljica žalbom pobijala prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na naznačena pitanja pod brojem 4 i 5.
Podredno se napominje da se pitanje poštenja stjecatelja kao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ocjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, pa nije moguće unaprijed odrediti kriterije za ocjenu o tome kad će se smatrati da je blisko srodstvo utjecalo na kvalitetu posjeda (poštenje).
Nadalje, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi utvrđenje da su tužiteljica i tuženica (ili njihovi prednici) bili u suvlasničkoj zajednici glede predmetne nekretnine u vrijeme kad je tuženica izvršavala posjed.
Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.
