- 1 -              Rev 4782/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4782/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, protiv I-tuženika M. Č. iz S., OIB: ..., i II-tuženika mldb. K. Č. R., OIB: ..., zastupane po majci i z.z. T. R. Č., OIB: ..., S., oboje zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku u S., radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-761/2019-3 od 3. lipnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2509/16 od 31. prosinca 2018., u sjednici održanoj 24. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-761/2019-3 od 3. lipnja 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2509/16 od 31. prosinca 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o trošku revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-761/2019-3 od 3. lipnja 2019. potvrđeni su presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-2509/16 od 31. prosinca 2018. kojom je utvrđeno da je bez pravnog učinka prema tužiteljici ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 2. svibnja 2013. između prvotuženika M. Č. kao darovatelja i drugotužene mldb. K. Č. R. kao daroprimatelja, čiji potpisi na ugovoru su ovjereni kod javnog bilježnika I. B. 20. svibnja 2013., a predmet kojeg darovanja je bio 1/8 dijela čest. zem. 6414/15 z.ul. 13097, poduložak 66 k.o. S., u naravi zgrada E-615, stan na drugom katu označen brojem 22, površine 47,44 m2, anagrafske oznake ..., sve u dijelu potrebnim za namirenje tužiteljičinog potraživanja prema tuženiku M. Č. u iznosu 257.375,97 kn s pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega su tuženici dužni dopustiti da tužiteljica svoje potraživanje prema tuženicima u navedenom iznosu namiri isplatom s računa K. Č. R. i to broj označenog štednog uloga ... kod Z. b. d.d., a koji je dobiven prodajom predmetne nekretnine G. P. 29. studenoga 2013. za iznos 11.250,00 EUR-a, a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika M. R. pod brojem 116/13-1 29. studenoga 2013. te je naloženo tuženicima isplatiti tužiteljici iznos 12.500,00 kn na ime troškova postupka, kao i određena privremena mjera nalaganjem Z. b. d.d. da uskrati bilo kakvu isplatu s novčanih iznosa sa računa drugotužene (oročenog štednog uloga broj ...) do pravomoćnog okončanja tog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 78. u vezi s odredbom čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je  povodom revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice upravljen na pobijanje pravnih radnji tuženika i baš ugovora o darovanju sklopljenog između prvo i drugotuženika, a sve polazeći od odredbe čl. 66.-71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO).

 

Nižestupanjski sudovi su polazeći od činjeničnih utvrđenja i to:

 

- da na temelju konačnog i ovršnog rješenja Ministarstva financija – Porezna uprava, Područni ured S., Klasa: UP/I-415-02/2010-001/01577 od 4. prosinca 2010. postoji nepodmireni porezni dug prvotuženika u iznosu 257.375,91 kn prema tužiteljici,

 

- da su tuženici 2. svibnja 2013. sklopili ugovor o darovanju nekretnine, stana u S., ..., površine 47,44 m2, a kojim prvotuženik kao darovatelj dariva drugotuženoj svojoj malodobnoj kćerki svoj suvlasnički dio na predmetnom stanu, a koji stan je potom prodan, a isplaćeni suvlasnički iznos od 11.250,00 EUR-a položen kao oročeni štedni ulog na račun drugotužene,

 

- da prvotuženik nema druge imovine iz koje bi se podmirio njegov porezni dug tužiteljici, a

 

- da ostvareni iznos na ime otuđenog suvlasničkog dijela darovanog stana je dovoljan za namirenje većeg dijela predmetnog poreznog duga,

 

ocijenili da je pravni posao – ugovor o darovanju sklopljen između prvo i drugotuženika poduzet na štetu tužiteljice kao vjerovnika, te kako prvotuženik nema sredstava i imovine za namirenje ove tražbine tužiteljici, ocjenjuju da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 60.-66. ZOO-a za pobijanje te pravne radnje prvotuženika kao dužnika te prihvaćaju tužbeni zahtjev. Pritom otklanjaju prigovor tuženika o zastari tužiteljičine tražbine prema prvotuženiku s osnova poreznog duga, izražavajući pravno shvaćanje da se radi o tražbini utemeljenoj na konačnom i ovršnom rješenju donesenom od upravnog tijela, čiju valjanost sud ne može ispitivati, pa tako ni njezinu zastarjelost.

 

Takvim lakonski obrazloženim razlozima otklanjanja tog prigovora tuženika sudovi nisu dali valjane razloge na temelju kojih bi se doista moglo ispitati pravilnost nižestupanjskih presuda.

 

Naime za ocjenu osnovanosti ili ne istaknutog prigovora zastare tužiteljičine tražbine s osnova nepodmirenog poreznog duga prvotuženika, o čemu pak ovisi i ispunjenost pretpostavki na strani tužiteljice za pobijanje pravnih radnji (ugovora o darovanju) poduzetih od strane tuženika u smislu odredbe čl. 66. ZOO-a čini se potrebnim isti sagledati u svjetlu odredbi tada važećeg Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 127/00, 86/01 i 152/02) i baš čl. 90.-92., a koji uređuju pitanje zastarijevanja poreznog duga, a odredbe kojeg zakona u ovom slučaju imaju značaj posebnog zakona (lex specialis) u odnosu na odredbe ZOO-a kao općeg propisa (lex generalis).

 

Kako su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja propustili za sada raspraviti i za ovaj spor utvrditi odlučne činjenice, a zbog čega je činjenično stanje i dalje ostalo nepotpuno utvrđeno, to je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, a koja se prema odredbi čl. 82. u vezi s odredbom čl. 117. st. 4. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, trebalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će polazeći od prethodno ukazanog valjano raspraviti istaknuti prigovor zastare tražbine tužitelja te potom donijeti novu zakonitu presudu.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku sve na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 24. studenoga 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.