Broj: Kž 55/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 17. siječnja 2018. broj Kv I-4/2018 (Kov-16/2017-21), u sjednici održanoj 22. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

              Žalba optuženog A. B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 491. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), a ispravno po čl. 495. u vezi čl. 472. st. 2. ZKP/08, odbačena je žalba optuženika A. B. podnesena protiv rješenja optužnog vijeća tog suda od 13. rujna 2017. broj Kov-16/17 (ispravljenog rješenjem od 21. rujna 2017.) kojim je potvrđena optužnica protiv opt. A. B. i dr. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. i dr. KZ/11.

              Protiv tog rješenja žali se opt. A. B. po svojoj braniteljici T. M. Š., odvjetnici iz K., bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom "da se žalbu na rješenje o izdvajanju nezakonitih dokaza iz spisa smatra dozvoljenom".

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Pravilan je zaključak predsjednika optužnog vijeća da protiv rješenja o potvrđivanju optužnice nije dopuštena žalba budući da to proizlazi iz izričite zakonske odredbe u čl. 491. st. 2. ZKP/08. Takva uputa dana je strankama i u okviru pravne pouke navedene u rješenju o potvrđivanju optužnice.

Žalitelj, iako ne spori postojanje zakonske odredbe koja mu uskraćuje pravo na žalbu protiv rješenja o potvrđivanju optužnice, tvrdi da je tim rješenjem, između ostalog, negativno odlučeno o njegovom prijedlogu za izdvajanje nezakonitog dokaza koji je postavljen na sjednici optužnog vijeća od 13. rujna 2017. Stoga mu u tom dijelu pripada pravo na podnošenje redovnog pravnog lijeka u smislu čl. 351. st. 3. ZKP/08 budući da je, pravilnom primjenom zakona, o njegovom prijedlogu za izdvajanje trebalo odlučiti posebnim rješenjem. Stoga, neovisno o tome što u izreci rješenja o potvrđivanju optužnice nije odlučeno o prijedlogu za izdvajanje, žalbu je u tom dijelu trebalo dozvoliti.

Premda je žalitelj u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud prije donošenja rješenja o potvrđivanju optužnice bio dužan u smislu čl. 351. st. 1. ZKP/08 donijeti formalnu odluku o prijedlozima za izdvajanje pojedinih dokaza iz spisa, taj se propust ne može otkloniti s obzirom na izričitu odredbu čl. 491. st. 2. ZKP/08 koja isključuje podnošenje žalbe protiv rješenja o potvrđivanju optužnice. Osim toga, u obrazloženju rješenja o potvrđivanju optužnice uopće nisu navedeni razlozi vezano za (ne)zakonitost zapisnika o prepoznavanju čije se izdvajanje traži, već se ukazuje da je o istom prijedlogu postavljenom tijekom istrage negativno odlučeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-81/17 od 22. ožujka 2017. Stoga rješenje o potvrđivanju optužnice, kako u izreci, tako i u svom obrazloženju, ne sadrži meritornu odluku o prijedlogu žalitelja.

Što se tiče dijela žalbe kojim se polemizira s odlukom optužnog vijeća u odnosu na zahtjev braniteljice opt. A. K. za izdvajanje dokaza iz spisa kao nezakonitih, treba reći da to ovdje nije predmetom razmatranja s obzirom da taj optuženik nije podnosio žalbu protiv odluke o potvrđivanju optužnice niti se opt. A. B. u tom dijelu ovlašten žaliti.

Iako pravilnost rješenja optužnog vijeća o potvrđivanju optužnice ovdje nije i ne može biti predmetom raspravljanja, obrani je, ako smatra da je takvim načinom postupanja povrijeđen zakon, ostala mogućnost iniciranja podnošenja zahtjeva za zaštitu zakonitosti od strane nadležnog državnog odvjetnika.

Kako se navodima žalbe optuženika osnovanost  pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju niti su ispitivanjem odluke u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 22. ožujka 2018.