- 1 -              Revd 2490/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2490/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. J. ud. M. iz B. L., (BiH, OIB: ...), 2. tužiteljice V. V. rođ. J. kćerke pok. M. iz B. L., (BiH, OIB: ...) i 3. tužitelja S. J. pok. M. iz B. L., (BiH, OIB: ...), svih zastupanih po punomoćniku Z. M., odvjetniku iz Z., protiv 1. tuženika Z. R. iz N., (Ž.), 2. tuženika M. P. pok. R., sada na adresi A., Švedska i na adresi N. i 3. tuženice D. P. žene S., B.-d., Republika Srbija, zastupane po punomoćniku za primanje pismena M. M., odvjetniku iz Z., te po punomoćnici K. (P.) Lj. iz N. (sestri), 4. tuženice R. G. žene M. iz N. i na adresi M., Švedska, zastupane po punomoćnici K. (P.) Lj. iz N. ul. (sestri) i 5. tuženice K. Lj. žene F. iz N., zastupane po punomoćniku F. Lj. iz N., i to tuženika od 2. do 5. kao nasljednika L. I. rođ. V., radi utvrđenja da nekretnina čini ostavinsku imovinu i da su tužitelji pretpostavljeni vlasnici nekretnine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1400/2019-2 od 23. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu posl. br. P-1808/2017-185 od 7. prosinca 2018., u sjednici održanoj 24. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kako glasi:

 

              "I. Utvrđuje se da nekretnina kat.ozn.čest.br. 1455 k.o. N.-Z. u naravi stambena zgrada tlocrtne površine 51 m2 i dvorište površine 132 m2, ukupne površine 183 m2, koja nekretnina po staroj izmjeri odgovara dijelu č.z. 2386/3 k.o. N., predstavlja ostavinsku imovinu J. M. sina B. što su tuženi dužni u roku od 15 dana priznati.

 

II. Utvrđuje se u odnosu na tuženika ad 1) R. Z. da su tužitelji ad 1) J. M. ud. M., ad 2) J. V. kći pok. M. i ad 3) J. S. pok. M. kao zakonski nasljednici pok. M. J. pretpostavljeni vlasnici nekretnine kat.ozn.č.z. 1455 k.o. N.-Z. u naravi dvorište površine 132 m2 i stambena zgrada tlocrtne površine 51 m2, ukupne površine 183 m2 na adresi N. predio Ž. dok je njihov prednik pok. M. J. na toj nekretnini, zemljištu kupljenom od prodavatelja K. B. koji se predstavljao kao vlasnikom, stekao pravo vlasništva temeljem građenja, slijedom čega im pripada jače pravo na posjed te nekretnine, što su svi tuženi dužni u roku od 15 dana priznati, a tuženiku ad 1) se nalaže u istom roku iseliti iz te zgrade te cijelu nekretninu u naravi zgradu i dvorište, prednje opisano, predati tužiteljima u neposredan posjed slobodnu od osoba i njegovih stvari u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Dužan je tuženi ad 1) naknaditi tužiteljima parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom prinudne ovrhe."

 

dok su tužitelji obvezani naknaditi 1. tuženiku parnični trošak od 22.502,15 kn.

 

Tužitelji su podnijeli prijedlog da im se dopusti revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navode) drže važnim za odluku u sporu.

 

Tuženik Z. R. je odgovorio na prijedlog tužitelja i predložio da se ovaj odbije.

 

Prijedlog tužitelja da im se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 23. siječnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju tužitelji su predložili da im se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nisu ispunili sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačili niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nisu naznačili niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njihovog prijedloga:

 

1/ „Kakav pravni učinak na drugostupanjsku presudu kojom se pravomoćno okončava postupak ima pravni stav i nalozi istog drugostupanjskog suda u istom vijeću izražen u ukidnom rješenju toga suda kojim se prethodno ukinula prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovni postupak?“

 

2/ „Da li je drugostupanjski sud (u istom vijeću) vezan svojim pravnim stavom i učincima zadanih naloga u ukidnom rješenju pri rješavanju žalbe podnijete protiv presude donijete po donošenju ukidnog rješenja drugostupanjskog suda, i da li može od njega odstupiti bez da odstupanje posebno obrazloži?“

 

              kada:

 

a) odgovor na ta pitanja daju već i same odredbe čl. 377. ZPP-a (u suštini identične sa za ovaj predmet relevantnim odredbama ZPP-a na snazi u vrijeme kada je prvostupanjski sud raspravljao i odlučio o predmetu spora), prema kojima: (stavak 1.) „Prvostupanjski sud dužan je provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka.“, (stavak 2.) „Prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju.“,

 

b) se u smislu tih odredaba ZPP-a razvila jedinstvena sudska praksa izražena u nizu odluka revizijskog suda (primjerice u odluci posl. br. Rev 289/2007-2 od 11. srpnja 2007.), pa tako i u odlukama:

 

- posl. br. Revt 110/2006-2 od 29. kolovoza 2007., prema kojoj: "...Pogrešno se revident poziva i na odredbu čl. 377. st. 1. ZPP-a. Navedena odredba nalaže prvostupanjskom sudu dužnost izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju. No, ta odredba, a niti jedna druga odredba ZPP-a, ne određuje vezanost drugostupanjskog suda za izraženo stajalište u ranijem ukidnom rješenju prilikom ocjene žalbenih prigovora..."

 

- posl. br. Rev 474/07-2 od 1. srpnja 2008., prema kojoj: „...to, što se drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije pridržavao svojeg prije izraženog pravnog stajališta u rješenju kojim je ukinuta prijašnja presuda prvostupanjskog suda, ne čini izreku presude proturječnom razlozima presude....

 

...u Zakonu o parničnom postupku nema odredbe prema kojoj bi drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi u konkretnom predmetu bio vezan za stajalište izraženo u svom prijašnjem ukidnom rješenju. Zato na taj način postupanjem drugostupanjskog suda nije povrijeđena niti jedna od odredaba parničnog postupka.

 

...odnos prvostupanjskog suda prema stajalištu viših sudova uređen je odredbama čl. 377. st. 1. ZPP i čl. 394.a ZPP. Prema odredbi čl. 377. st. 1. ZPP prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud, ali nije vezan pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda. Prvostupanjski sud je u smislu odredbe čl. 394.a ZPP vezan samo za pravno shvaćanje koje je u istom predmetu izrazio revizijski sud, a u ovom predmetu nije riječ o takvom slučaju....“

 

c) prijedlog u svezi postavljenih pitanja, gledano prema prethodno iznijetom shvaćanju, ne sadrži nikakve a pogotovo ne i navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (što je odlučno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

d) taj prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelji obrazlažu (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja (gdje predlagatelji navode da su po njima postavljena pitanja važna za odluku o predmetu spora i „za rješenje ove pravne stvari“, a niti ne ističu drugi razlog njihove važnosti - kumulativno potreban za dopuštenost revizije: za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu) preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

e) revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelji smatraju da bi ono što ističu u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanja iz prijedloga nisu važna za odluku o predmetu spora (iako se dio njih odnosi samo na taj konkretni predmet), a pogotovo nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 24. studenoga 2020.