Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev-x 577/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. A. iz P., kojeg zastupa punomoćnik T. K. odvjetnik u S., protiv tuženika Štedno kreditne zadruge M. iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. Š. odvjetnik u S., radi isplate odlučujući o reviziji tužitelja i reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx-1152/09 od 8. travnja 2009., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1634/02 od 17. srpnja 2009., u sjednici održanoj 24. studenog 2020.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Proglašava se ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1255/02 od 17. rujna 2002. godine nedopuštena u dijelu ugovorene kamatne stope od 8% odnosno 10% mjesečno i to preko ugovorene kamatne stope od 43% godišnje.
Za više traženo u dijelu glavnice i ugovorene kamatne stope do 43% tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“
Drugostupanjskom odlukom suđeno je:
„I. Djelomično se odbijaju žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane, pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, broj II P-1634/02 od 17. srpnja 2009. godine, pod točkom I. izreke, kojim je proglašena ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1255/02 od 17. rujna 2002. godine nedopuštenom u dijelu ugovorene kamatne stope od 8% odnosno 10% mjesečno i to preko ugovorene kamatne stope od 43% godišnje.
II. Djelomično se prihvaćaju žalbe tužitelja i tuženika, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, broj II P-1634/02 od 17. srpnja 2009. godine, u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odlučeno o troškovima postupka i rješava:
„Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 24.938,62 kuna.“
Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli i tužitelj i tuženik.
Tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine pobijanu drugostupanjsku odluku te vrati predmet na ponovno odlučivanje.
Tuženik je reviziju podnio na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i apsolutno bitne povrede parničnog postupka, te predlaže pobijanu odluku preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.
Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.
Revizija tužitelja je nedopuštena.
Revizija tuženika je neosnovana.
Prema odredbi čl. 91.a st. 1. ZPP stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik. Iznimno od st. 1., prema st. 2. istog članka, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovoga ili kojega drugoga zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik – ako ima položen pravosudni ispit. Prema st. 3., u slučaju iz st. 2. odredbe čl. 91.a ZPP, stranka odnosno njezin opunomoćenik dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.
Kako je u konkretnom slučaju tužitelj reviziju podnio osobno, a ne putem odvjetnika, te kako uz reviziju nije dostavio potvrdu o položenom pravosudnom ispitu, to je podnesena revizija nedopuštena, radi čega je reviziju tužitelja valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 91.a st. 1. do 3. ZPP.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji tuženika.
Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja da se proglasi ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1255/02 od 17. rujna 2002. nedopuštenom u dijelu ugovorene kamatne stope od 8% odnosno 10% mjesečno, s obzirom da tužitelj smatra da ovrha određena na temelju ugovora o kratkoročnim pozajmicama sadrži zelenašku kamatnu stopu.
Nižestupanjski sudovi su polazeći od utvrđenih činjenica:
- da su stranke sklopile ugovor o kratkoročnoj pozajmici broj 142/98 29. svibnja 1998. na iznos 371.934,00 kuna na rok od 6 mjeseci s kamatnom stopom od 10% mjesečno i ugovor o kratkoročnoj pozajmici broj 477/98 od 20. listopada 1998. na iznos 185.625,00 kuna na rok od 6 mjeseci s kamatnom stopom od 8% mjesečno,
- da je u ovršnom postupku Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1255/02 doneseno rješenje o ovrsi 17. rujna 2002. kojim je naloženo tužitelju kao ovršeniku da isplati tuženiku kao ovrhovoditelju iznos od 185.625,00 kuna sa ugovorenom kamatom od 8% mjesečno koja teče od 20. listopada 1998. do isplate, i iznos od 371.934,00 kuna sa kamatom od 10% mjesečno koja teče od 29. svibnja 1998.
djelomično prihvatili tužbeni zahtjev, te proglasili predmetnu ovrhu nedopuštenom u dijelu ugovorene kamatne stope od 8% odnosno 10% mjesečno i to preko ugovorene kamatne stope od 43% godišnje, dok su za više traženo u dijelu glavnice i ugovorene kamatne stope do 43% tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.
Prema ocjenama nižestupanjskih sudova stope ugovornih kamata osporenih ugovora su nedopuštene, jer su u protivnosti sa odredbom čl. 399. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) kojom je propisano da stopa ugovorene kamate između pojedinca ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju (st. 1.), u pogledu najviše ugovorne kamatne stope između drugih osoba primjenjuju se odredbe posebnog zakona (st. 2.), a ako je ugovorena veća kamata od dopuštene, primijenit će se najveća dopuštena stopa kamate (st. 4.).
Ugovorene kamatne stope od 8% i 10% mjesečno, što znači 120% i 96% godišnje prema prosudbi ovog revizijskog suda, nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili kao nedopuštene, te su pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 399. st. 2. i 4. ZOO), kada su u tom dijelu djelomično prihvatili tužbeni zahtjev, tako da su proglasili predmetnu ovrhu nedopuštenom u dijelu ugovorene kamatne stope od 8% odnosno 10% mjesečno i to preko ugovorene kamatne stope od 43% godišnje koja kamatna stopa je bila uobičajena kod štedno kreditno zadruga u vrijeme sklapanja predmetnih Ugovora o kratkoročnim pozajmicama.
Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno onome što tuženik ističe u reviziji, nižestupanjske odluke sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama.
Budući da se prema izloženom nisu ostvarili razlozi istaknuti u reviziji, to je, reviziju tuženika valjalo odbiti i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.