1                         Poslovni broj: 18 UsI-545/20-7

 

Poslovni broj: 18 Usl-545/20-7

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1.

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice K. N., I. III/40, L. R., protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Domovinskog rata 2, Split, radi uvida u spis, dana 23. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II 035-03/20-01/0001, Urbroj: 2181/1-10/10-20-3 od 19. svibnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 035-03/20-01/0001, Urbroj: 2181/1-10/10-20-3 od 19. svibnja 2020., odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Grada Omiša, Upravnog odjela za komunalno-stambenu djelatnost, uređenje prostora i zaštitu okoliša, Klasa: UP/I 050-02/19-01/01, Urbroj: 2155/01-05-02/2-19-1 od 29. kolovoza 2019. a kojim rješenjem je tužiteljici odbijen zahtjev za razgledavanje spisa predmeta, Klasa: 940-01/18-01/02, Urbroj: 215501-05-02/2-15-19-9 od 12. rujna 2018.

              Tužiteljica pobija citirano rješenje tuženika navodeći u bitnome da nije utemeljeno na zakonu jer da članak 84. Zakona o općem upravnom postupku, na koji se poziva drugostupanjsko tijelo, ne pravi razliku upravnih i neupravnih predmeta pa smatra da joj temeljem toga članka nije mogao biti odbijen uvid u spis. Navodi i to da zaključak drugostupanjskog tijela da nije dokazala pravni interes nije obrazložen iako da je u privitku dopisa G. O. od 04. veljače 2019. dostavila dokaz da je suvlasnica parcele koja je na međi s parcelom čija se promjena granica traži u predmetu koji je htjela razgledati, ovo tim prije što da je u istom dopisu dostavila i preris koji da dokazuje da bi dopuštanje promjene međe moglo biti i na štetu parcele koje je suvlasnica. Slijedom navedenog predlaže da se njena tužba uvaži i donese odluka sukladno zakonu odnosno da se osporavano rješenje poništi.

              Tuženik se u odgovoru na tužbu u bitnome poziva na obrazloženje osporavanog rješenja,  na odredbe članka 2. i 4. Zakona o općem upravnom postupku te navodi da, budući  postupak izdavanja suglasnosti za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka nije upravna stvar ni upravno područje, tužiteljica nema pravo razgledati spis pozivom na članak 84. navedenog Zakona. Tuženik ne spori da navedena odredba članka 84. ne pravi razliku između upravnih i neupravnih predmeta, međutim, da iz članka 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku da je jasno da se taj Zakon primjenjuje na upravnu stvar, a što je upravna stvar da je određeno člankom 2. istog Zakona. Izdavanje suglasnosti za pokretanje pojedinačnog upravnog postupka da nije upravna stvar a ista situacija da bi bila kad bi G. O. izdao dozvolu za uknjižbu jer da ni to nije upravna stvar. Što se tiče pravnog interesa tužiteljice u smislu eventualne promjene međe itd., taj interes ista da može ostvariti u pojedinačnom ispravnom postupku pozivom na odredbu članka 211. Zakona o zemljišnim knjigama. Slijedom navedenog predlaže se tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti.

              Tužiteljica se u podneskom zaprimljenom kod ovoga suda dana 02. rujna 2020. očitovala na tuženikov odgovor na tužbu navodeći da nije osnovana pravna argumentacija tuženika. Poziva se na odredbe članka 12. stavak 3. i članka 156. Zakona o općem upravnom postupku, koje odredbe i citira, navodeći da se iz tih odredbi vidi da navedeni Zakon i u upravnim i u neupravnim postupcima dopušta izjavljivanje pravnog lijeka, a da je jasno da pravni lijek nije moguće izjaviti bez uvida u spis. Drugim riječima, zabrana uvida u neupravne spise koju da samovoljno provodi i ustrajno brani tuženik da dovodi do ukidanja zakonom propisanog prava na izjavljivanje pravnog lijeka, a što da ne bi smjelo biti prihvatljivo u državi u kojoj je vladavina prava deklarirana kao jedna od najviših vrednota upravnog postupaka.

U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a) utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Iz navoda tužbe, odgovora na tužbu, podneska tužiteljice od 02. rujna 2020. te obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi kao nesporno da je tužiteljica dana 11. siječnja 2019. G. O. podnijela zahtjev za razgledavanje spisa predmeta, Klasa: 940-01/18-01/02 zbog zaštite svojih suvlasničkih prava na susjednoj parceli te da je riječ o predmetu u kojem se radilo o zahtjevu odvjetnika T. L., kao punomoćnika,  S. D., M. R. i M. J. za davanje suglasnosti G. O. za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka na k.č.z. ….. k.o. R. za koju je u katastarskoj evidenciji upisana DV korisnik O. O.. 

              Nije sporno ni to da je osporavanim rješenjem odbijena žalba tužiteljice na prvostupanjsko rješenje od 29. kolovoza 2019. uz obrazloženje, u bitnome, da tužiteljica nije stranka u tom postupku, da nije dokazala pravni interes za razgledavanje navedenog predmeta te da je pozivom na odredbe članka 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 – dalje ZUP) utvrđeno da je postupak koji je prethodio prvostupanjskom rješenju pravilno proveden te da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Odredbom članka 84. stavak 1. ZUP-a propisano je da stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba. Stavkom 4. istog članka je propisano da se o odbijanju zahtjeva za razgledavanje i umnožavanje spisa donosi rješenje.

ZUP-om su uređena pravila na temelju kojih tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: javnopravna tijela), u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima (članak 1. ZUP-a).

Odredbom članka 2. stavak 1. ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.

Odredbom članka 4. stavak 1. ZUP-a propisano je da je stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Stavkom 2. istog članka je propisano da stranka može biti i tijelo državne uprave te drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili drugo javnopravno tijelo koje nema pravnu osobnost te njihova područna jedinica, odnosno podružnica ili skupina osoba povezanih zajedničkim interesom, ako može biti nositelj prava, odnosno obveza o kojima se rješava.

Uzevši u obzir citirane odredbe ZUP-a te nespornu činjenicu da tužiteljica svojim zahtjevom traži razgledavanje spisa u kojem se radilo o zahtjevu odvjetnika T. L., kao punomoćnika, S. D., M. R. i M. J. za davanje suglasnosti G. O. za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka na k.č.z. …. k.o. R. za koju je u katastarskoj evidenciji upisana DV korisnik O. O., te da tužiteljica nije stranka u tom postupku, to je tuženik, po ocjeni ovoga suda, pravilno postupio kada je odbio žalbu tužiteljice izjavljenu na prvostupanjsko rješenje od 29. kolovoza 2019. Ovo stoga što se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari u smislu odredbe članka 2. stavak 1. ZUP-a. Tužiteljica kao suvlasnica nekretnine svoj pravni interes u svezi uređenja međa i sl. može ostvariti u odgovarajućem postupku pred nadležnim Općinskim sudom.

Slijedom svega navedenog bez osnova je pozivanje tužiteljice na odredbe članka 12. i 156. ZUP-a. Naime, tužiteljica je nesporno iskoristila svoje pravo na podnošenje žalbe na prvostupanjsko rješenje od 29. kolovoza 2019. a koja žalba je osporavanim rješenjem tuženika odbijena te je tužiteljica nezadovoljna istim pokrenula ovaj upravni spor. Navodi tužiteljice se u suštini temelje na pogrešnom pravnom tumačenju mjerodavnih zakonskih odredbi. Ista svojim prigovorima iz tužbe i podneska od 02. runa 2020. nije dovela u sumnju zakonitost postupanja tuženika, niti su navodi tužiteljice  od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

Stoga je, budući nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti,  valjalo na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu, 23. studenog 2020.

                                                                                                                                            S U D A C

 

                                                                                                                                            Marica Goreta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (u tri primjerka), putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević