- 1 -              I Kž 650/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 650/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene K. J., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - ispravak; dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. listopada 2020. broj 12 Kov-61/20, u sjednici održanoj 23. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, u ponovljenom postupku, pod točkom I. je na temelju članka 355. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) obustavljen kazneni postupak protiv okrivljene K. J. pokrenut optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Puli broj K-DO-18/2018-171 od 11. prosinca 2019. zbog kaznenih djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11. i članka 248. KZ/11.

 

Pod točkom II. je odlučeno da na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i postupak vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred izmijenjeno vijeće, odnosno da se isto preinači na način da se potvrdi optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Puli broj K-DO-18/2018-171 od 11. prosinca 2019.

 

Na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Državni odvjetnik u žalbi navodi da prvostupanjsko rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., i to zbog proturječja koje je prvostupanjski sud iznio u pobijanom rješenju u pogledu razloga za obustavu kaznenog postupka protiv okrivljene u odnosu na kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. Naime, kako to tvrdi žalitelj, u jednom dijelu prvostupanjski sud navodi kako u odnosu na to kazneno djelo optužba nije ponudila niti jedan dokaz koji bi upućivao na osnovanu sumnju da je optužena K. J., svjesno i namjerno prikrila poslovnu dokumentaciju društva K. u. d.o.o., a da bi potom zaključio da je, unatoč postojanju osnovane sumnje, donošenje osuđujuće presude na raspravi, i za to djelo isključeno.

 

Međutim, unatoč ovako izloženim razlozima u pogledu kaznenog djela iz članka 248. KZ/11., ovaj sud drugog stupnja drži kako se ne radi o takvom proturječju radi čega se pobijano rješenje ne može ispitati. Naime, nedvojbeno je da se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju u najvećem dijelu bavi razlozima u pogledu kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11. iz točke 1. podnesene optužnice, pa iz istih zaključuje da je u konkretnom slučaju izricanje osuđujuće presude na raspravi nemoguće, te da je time ispunjena zakonska pretpostavka za obustavu kaznenog postupka na temelju članka 355. stavak 1. točka 4. ZKP/08. Imajući u vidu razloge koje je prvostupanjski sud utvrdio u pogledu kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11., nastavno zaključuje kako se kazneno djelo iz članka 248. KZ/11. u pravilu pojavljuje kao sredstvo za prikrivanje počinjenja nekog kaznenog djela protiv gospodarstva i nikada nije samo sebi svrhom, pa posljedično toj okolnosti drži da je isključena mogućnost osuđujuće presude i u odnosu na kazneno djelo iz čl. 248. KZ/11.

 

Stoga, suprotno tvrdnji žalitelja, bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upućuje žalbom nije ostvarena.

 

U pravu je, međutim, državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno, a niti potpuno, utvrdio činjenično stanje zaključivši da je proturječje između prikupljenih dokaza takvo da je donošenje osuđujuće presude na raspravi nemoguće.

 

Naime, kako to ispravno upućuje državni odvjetnik, i u ponovljenom postupku prvostupanjski sud se ponovno upustio, mimo ovlasti koje ima optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice, u ocjenu dokazne snage proturječnih dokaza, i to iskaza svjedoka, koji su saslušani u tijeku prethodnog postupka, no na kojima ovlašteni tužitelj uopće nije temeljio podnesenu optužnicu.

 

U pravu je žalitelj kada tvrdi da je državni odvjetnik samostalan u odluci na kojim će dokazima temeljiti optužnicu, što ne znači da prije donošenja odluke o podnošenju optužnice, nije uzeo u razmatranje sve dokaze koji su izvedeni u prethodnom postupku, pa u konkretnom slučaju, i iskaze svjedoka na koje se prvostupanjski sud poziva u pobijanom rješenju. Ocjenom svih dokaza, državni odvjetnik je zaključio kako postoji više dokaza u prilog zaključka da na strani okrivljenice postoji osnovana sumnja da je počinila inkriminirana kaznena djela, nego onih koji osnovanu sumnju isključuju.

 

Čak niti prvostupanjski sud postojanje osnovane sumnje ne isključuje, no drži da pretežu oni dokazi radi kojih donošenje osuđujuće presude na raspravi nije moguće. Međutim, pritom gubi iz vida da se radi o dokazima na kojima ovlašteni tužitelj uopće ne temelji podnesenu optužnicu, a za sada je upitno da li će ti dokazi uopće biti izvedeni na raspravi. Pri tome, iako iznosi vrlo opširne razloge koji proizlaze iz iskaza svjedoka, očito prihvaćajući te iskaze u cijelosti, zanemaruje značaj dokaza na kojima se temelji podnesena optužnica, kao i okolnosti koje iz tih dokaza proizlaze. Naime, okrivljenica, koja je po struci ekonomist, bila je član i odgovorna osoba, osim TD K. u. d.o.o., i više drugih trgovačkih društava, pa joj nije bilo nepoznato kako se odvija poslovanje trgovačkih društava, te koje su dužnosti i odgovornost ovlaštene osobe u vođenju poslova društva, donošenju poslovnih odluka, ali i u raspolaganju imovinom društva po načelu urednog i savjesnog gospodarstvenika. Osim toga,  u konkretnom kaznenom postupku okrivljenica je terećena za izdavanje samo 44 naloga za isplatu (od sveukupno izdanih 428 naloga), što upućuje na zaključak da je državni odvjetnik kritički pristupio ocjeni sudjelovanja okrivljenice u poslovanju TD K. u. d.o.o., te je stava da osnovana sumnja u počinjenje kaznenih djela kako se okrivljenica tereti, postoji samo u odnosu na manji dio naloga.

 

Iz svih izloženih razloga proizlazi da je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja osnovana, uslijed čega je istu trebalo prihvatiti, te pobijano rješenje ukinuti.

 

U ponovljenom postupku optužno vijeće će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, ponovno razmotriti osnovanost podnesene optužnice, te će nakon pažljive ocjene pravno i činjenično relevantnog stanje donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, koju će potom valjano i obrazložiti.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavak 3. točka 3. ZKP/08. trebalo je ukinuti pobijano rješenje, te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i to pred potpuno izmijenjeno vijeće, kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 23. studenog 2020.