- 1 -              I Kž 563/2020-8

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 563/2020-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. J., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 2020. br. K-54/2019, u sjednici održanoj 13. studenog 2020., u prisutnosti opt. M. J. i njegova branitelja, odvjetnika L. P. V.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba opt. M. J. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu presudom od 9. lipnja 2020. br. K-54/2019, proglasio je krivim opt. M. J. zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. i na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11. osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine i dva (2) mjeseca, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunao vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. ožujka 2019. do 30. rujna 2019. godine.

 

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je obvezan da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećeniku M. S. iznos od 3.600,00 kn, dok je sa ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. optuženiku je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka na ime troškova sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 3.196,00 kn i paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kn.

 

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju L. P. V., zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Moli biti izvješten o održavanju sjednice vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti opt. M. J. čija prisutnost je osigurana putem konferencijskog video uređaja te njegova branitelja L. P. V., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, koji nije pristupio, a obavijest o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žaleći se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava iskaz oštećenika za koji tvrdi da nije nedosljedan, kako to smatra prvostupanjski sud prihvaćajući ga vjerodostojnim, budući se te nedosljednosti i netočnosti nisu odnosile na bitne i sporne okolnosti, već smatra da kod oštećenika postoji nesposobnost da istu tvrdnju ponovi dva puta na isti način, jer on to u tijeku cijelog postupka nije uspio napraviti. Ilustracije radi na jednoj raspravi je tri puta mijenjao iskaz u odnosu na činjenicu gdje je i za koliko kupio mobitel, a takav mu je i cijeli iskaz kojega po stavu žalbe nije trebalo prihvatiti vjerodostojnim.

 

Protivno žalbenim navodima, osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenika kao vjerodostojan, jer je o odlučnim činjenicama iskazivao dosljedno, što na izvjestan način priznaje i žalba ističući nedosljednosti oko kupovine mobitela, što doista nije odlučna činjenica. U pogledu odlučnih činjenica iskaz optuženika je potvrđen i ostalim provedenim dokazima za razliku od obrane optuženika.

 

Tako odlučna činjenica nije okolnost odlaska iz Kluba H. ulaska i vožnje u taksiju te dolaska u stan oštećenika, jer je nebitno je li optuženik ušao u taksi suglasnošću oštećenika ili ne, te na koji način je došlo do plaćanja taksija, u čemu oštećenik nije bio dosljedan, iskazujući u istrazi i na raspravi. Bitno je da su optuženik i oštećenik zajedno ušli u stan oštećenika, a je li pri tome svaki od njih imao neke skrivene motive koji nisu utvrđeni ili su samo htjeli zajedno popiti pivo, nije odlučno pa se ne radi o odlučnoj činjenici na temelju koje bi trebalo procjenjivati vjerodostojnost iskaza oštećenika.

 

Niti ostale nedosljednosti u iskazu oštećenika na koje upire žalba nisu takvog karaktera, jer je u konačnici nebitno kako je počeo sukob, je li optuženik agresivno šetao po sobi i uzeo nož te ga stavio oštećeniku pod vrat ili ga je odmah napao nožem koji mu je u hrvanju oštećenik zgrabio, na koji način je oštećenik pobjegao iz stana te kada je optuženik uzeo njegov mobitel kao i cjelokupno oštećenikovo postupanje vezano za traženje mobitela prije bijega iz stana, te da li su ga djelatnici policije odbili odvesti liječniku ili je on to odbio.

 

Osnovano prvostupanjski sud poklanja povjerenje iskazu oštećenika da ranije nije poznavao optuženika, prepoznao ga je tek prilikom provođenja radnje prepoznavanja. Dio iskaza o naguravanju i dolasku na balkon, potvrđen je iskazima svjedoka E. Č. i I. N., slučajnih očevidaca, a svjedok N. je čuo i pad metalnog predmeta, noža, koji je najprije pao na balkon, a zatim na ulicu. Činjenicu bijega oštećenika iz stana i traženje pomoći potvrdila je svjedok E. Č., djelatnica K., kod koje je oštećenik dotrčao tražeći da zovu policiju. S obzirom da je optuženik oštećeniku uzeo mobitel, što optuženik niti ne osporava, osnovano prvostupanjski sud prihvaća oštećenikov iskaz u dijelu gdje navodi da mu je optuženik pod prijetnjom noža uzeo i 600,00 kn. Oštećenik je bio dosljedan u navodu da mu je optuženik stavio nož pod vrat prijeteći da će ga ubiti, jer je upravo tražio da se taj dio tijela fotografira, što je i vidljivo na foto-elaboratu.

 

Iako se ne radi o odlučnoj činjenici, ali je indikativna za ocjenu uvjerljivosti iskaza, oštećenik je iskazao da mu je optuženik pokazivao prostrjelnu ranu na nozi, čije postojanje je i utvrđeno provedenim vještačenjem po dr. V. P. koja je pregledala optuženika.

 

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, osnovano prvostupanjski sud poklanja vjeru oštećeniku za razliku od obrane optuženika, zaključujući da ranije navedene nedosljednosti ne dovode taj iskaz u sumnju. Stoga zaključuje da je optuženik napao oštećenika s ciljem da mu uzme novac i mobitel, a sam oštećenik se spasio bijegom, zatraživši pomoć policije.

 

Nije sporno da je optuženik zadržao mobitel, što niti ne osporava, a neuvjerljivi su njegovi navodi o razlozima uzimanja mobitela i pokušaja njegova vraćanja, jer da je imao takve namjere mogao je to učiniti, jer je znao adresu oštećenika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

U pogledu ozljeda oštećenika, prvostupanjski sud je proveo liječničko vještačenje po dr. V. P., koja je nalaz i mišljenje dala na temelju pregleda foto-dokumentacije, budući oštećenik nije vođen na liječnički pregled nakon događaja. Razlog odbijanja pregleda od strane oštećenika, a što je konstatirano po djelatnicima policije, nije relevantno za utvrđenje povreda i načina njihova zadobivanja.

 

Vještak dr. V. P. je utvrdila da je oštećenik zadobio ozlijede na donjoj trećini desne podlaktice u vidu oguljotine, manju plitku crtastu ozljedu koja se nalazi na granici bližeg i srednjeg članka malog prsta i u vidu je površinske rezne rane za koju je vještak navela da se radi o aktivnoj obrambenoj ozljedi nastaloj prilikom pokušaja hvatanja noža. Obje ozljede nastale su sa dva nezavisna djelovanja sile. Oštećenik je zadobio i ozljedu lijeve šake koju vještak također karakterizira kao obrambenu ozljedu, dok utvrđene ozljede optuženika nemaju takav karakter, iako vještak navodi da su mogle nastati prilikom otimanja za nož.

 

S obzirom na takav nalaz i mišljenje liječničkog vještaka, nisu relevantni razlozi odbijanja oštećenika da ode na liječnički pregled, kao i oštećenikovo opisivanje ozljeda, u čemu je očigledno pretjerivao, ali time nije doveo u sumnju sukob u kojem ga je optuženik napao nožem i kojom prilikom je u hvatanju noža zadobio utvrđene obrambene ozljede.

 

Takva utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom osporena žalbenim navodima kojima se inzistira na pretjeranom opisu krvarenja ozljeda koji je dao oštećenik, a što nije potvrđeno provedenim liječničkim vještačenjem.

 

S obzirom na sve navedeno, kao i imajući u vidu razloge iz pobijane presude na koje se žalitelj upućuje da se ne bi nepotrebno ponavljalo, žalba optuženika nije s uspjehom dovela u sumnju zaključke prvostupanjskog suda.

 

Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 478. ZKP/08. u odluci o kazni, ovaj drugostupanjski sud prihvaća sve po prvostupanjskom sudu utvrđene okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne i koje su rezultirale izrečenom kaznom zatvora u trajanju od tri (3) godine i dva (2) mjeseca, koja je primjerena za ostvarenje svrhe kažnjavanja kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije.

 

Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. nisu nađene povrede na koje drugostupanjski suda pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 13. studenog 2020.