- 1 -              II Kž 477/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 477/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog S. Č. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. listopada 2020. broj Kov-Us-iz-53/2020 (Kov-Us-17/2020), o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. studenog 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba okrivljenog S. Č. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih, KZ/11. pod točkom I. na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. D., okrivljenog S. B. i okrivljenog S. Č. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a protiv okrivljenog P. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u koji im je, pod točkom II. rješenja, uračunato dosadašnje lišenje slobode.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni S. Č. po branitelju, odvjetniku T. M., iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. zamijeni jamstvom u iznosu od 150.000,00 kn, a prijedlog za produljenjem istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. odbije.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući opasnost od bijega okrivljenik navodi da mu je prije realizacije istražnog zatvora u ovom postupku, a tijekom postupka izručenja iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku bilo dopušteno da se brani sa slobode te da su mu bile izrečene mjere opreza koje nije iskoristio za skrivanje ili bijeg. Dalje navodi da je tada imao prilike pobjeći pod pretpostavkom postojanje takve namjere i da boravkom na slobodi nije poduzeo niti jednu radnju sa ciljem bijega ili skrivanja, kao i da je protivljenje izručenju Republici Hrvatskoj bilo njegovo zakonsko pravo koje se ne smije tumačiti u smjeru njegove nakane bijega, skrivanja i opstrukcije vođenja postupka.

 

Međutim, prema ocjeni ovog suda i dalje postoji realna bojazan da će okrivljenik puštanjem na slobodu postati nedostupan sudu Republike Hrvatske koja proizlazi iz okolnosti što je isti državljanin Bosne i Hercegovine, koji ondje u Z. ima prebivalište, a  s Republikom Hrvatskom nema nikakve valjane i konkretne povezanosti u vidu zaposlenja, prebivališta, obitelji ili slično što je vidljivo iz podataka koje je dao prilikom prvog ispitivanja na listu 2831. spisa. Osim toga, u ovom postupku se tereti za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavaka 1. i 2. KZ/11. s propisanom kaznom zatvora do 15 godina što može predstavljati značajnu motivaciju za nedostupnost tijelima Republike Hrvatske. Navedene okolnosti po snazi djelovanja nadmašuju značaj onih razloga koji su navedeni u žalbi. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog rješenja u tom dijelu da se, zbog visoke razine te opasnosti, blažim mjerama za sada ne bi mogla ostvariti ista svrha koja se ostvaruje lišenjem slobode.

 

U odnosu na osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. žalitelj ističe da posebnim dokaznim radnjama nije zabilježen niti jedan njegov kontakt s drugim okrivljenicima koji ga nisu spomenuli u svojim obranama pa da, zbog izostanka upornosti i kriminalne volje na njegovoj strani, ne postoji niti realna bojazan od ponavljanja kaznenog djela.

 

Za sada su takvi žalbeni prigovori neprihvatljivi budući da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je bio član zločinačkog udruženja i u tom svojstvu počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama (članak 329. stavak 1. točka 4. u  vezi članka 190. stavaka 1. i 2. KZ/11.) pa je logično da je sud, kao argumente za organiziranost, veliku kriminalnu količinu i ustrajnost, uzeo u obzir ukupnost inkriminacije koja se okrivljenicima stavlja na teret optužnicom. Ta inkriminacija je relevantna za predviđanje okrivljenikovog ponašanja budući da ukazuje na određeni obrazac postupanja, a okrivljenik će, pod pretpostavkom potvrđivanja optužnice, na raspravi u kontradiktornom postupku imati prilike osporavati svoju ulogu u događaju koji je predmet ovog kaznenog postupka. Kod utvrđene dugotrajnosti, ustrajnosti i organiziranosti radnji opisanih u optužnici, nije od utjecaja niti njegov žalbeni navod da je neosuđivana osoba.

 

Osim toga, prema osobnim podacima s lista 2831. spisa radi se o nezaposlenoj osobi i bez prihoda što zacijelo može predstavljati poticaj za postupanje koje mu se stavlja na teret i čiji cilj je bilo ostvarenje zarade u viskom iznosima.

 

S obzirom da nije dovedena u pitanje osnova za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koja se ne može zamijeniti mjerom jamstva, neprihvatljiv je prijedlog okrivljenika da mu se istražni zatvor zbog opasnosti od bijega zamijeni mjerom jamstva.

 

Stoga nije u pravu okrivljenik kada osporava činjenično stanje, a razmatranjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenog S. Č. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 23. studenog 2020.